Osteoartritis je progresivna, kronična degenerativna reumatska bolest čija pojavnost raste s dobi. Prisutnost radioloških nalaza osteoartritisa koljena ima trećina ljudi starijih od 65-te godine života. Današnja dijagnoza osteoartritisa se otkriva dosta kasno, dok se degenerativne promjene događaju dosta ranije tijekom života. Prvenstveno promijene započinju na hrskavici zgloba koje rezultiraju prekomjernim opterećenjem zgloba ili subhondralne kosti. Krajeve kostiju oblaže hrskavica koja je dio zgloba. Trošenje i uništenje zglobne hrskavice uzrokuje trljanje jedne kosti u drugu, što na kraju rezultira pojavom boli i gubitkom pokreta. Do razvoja osteoartritisa dolazi kada se glatka ovojnica kostiju (hrskavica) počne ljuštiti i kada zglob počinje „škljocati“. Propadanjem hrskavice dolazi do iskrivljenja i zadebljanja kosti. Kretnje u zahvaćenom zglobu su bolne i ograničene, te dolazi do propadanja mišića oko zahvaćenog zgloba. Razvoj osteoartritisa određen je sa nekoliko čimbenika: spol, dob, genetika, ozljede zgloba, bolesti, te prekomjerna tjelesna težina. Također, neka zanimanja i sportovi mogu biti povezani sa razvojem osteoartritisa. Postoji sekundarni i primarni osteoartritis. Kod idiopatskog ili primarnog osteoartritisa uzrok nastanka nije poznat, dok kod sekundarnog osteoartritisa postoje jasno definirajući čimbenici, kao što su infekcija, abnormalnosti zgloba, ozljede, metabolički poremećaji. Klinička slika osteoartritisa obilježena je brojnim simptoma, među najvažnijima su bol, umor, ukočenost, te deformacije zgloba. Dominantan simptom je bol. Zbog boli, osobe mijenjaju svoj obrazac hoda, te se javlja antalgičan hod. Obilježen kraćom fazom oslonca na oboljelu nogu dok je faza njihanja produžena. Kroz provedbu postupaka fizioterapijske intervencije nastoji se smanjiti bol, edem, unaprijediti hod, postura, te funkcionalna ograničenja. Primjenom edukacije, reguliranjem tjelesne mase, tjelovježbom i ostalim fizioterapijskim procedurama nastoji se poboljšati kvaliteta života pojedinca. Nezaobilazni dio edukacije je i sama primjena pomagala za hod koja su neophodna tijekom napredovanja osteoartritisa. Kroz tjelesnu aktivnost i primjenu fizioterapijske intervencije nastoji se pozitivno utjecati na bol, psihičko stanje bolesnika, te funkcionalna ograničenja koja obilježavaju život osobe sa osteoartritisom.