SAŽETAK Srčana dekompenzacija je sindrom uzrokovan oštećenjem srca zbog čega dolazi do disfunkcije lijeve klijetke. Klasificira se kao lijeva ventrikularna, desna ventrikularna ili biventrikularna. Ovisno o vremenu razvoja dijeli se na akutnu i kroničnu. Klinički se klasificira prema funkcionalnom statusu srca (s očuvanom ili smanjenom ejekcijskom frakcijom). Srčanu dekompenzaciju mogu uzrokovati kronična opstruktivna plućna bolest, ishemijska bolest srca, hipertenzija, reumatska bolest srca, kardiomiopatija, te miokarditis. Etiologija je različita u zemljama s visokim i niskim dohotkom. Kliničku sliku čine brojni znakovi i simptomi, a najčešće je riječ o dispneji, umoru i edemima potkoljenica. Srčana dekompenzacija se dijagnosticira na temelju krvnih pretraga, elektrokardiograma, rendgenskog snimanja prsnog koša a može se detektirati i transtorakalnom ehohardiografijom, kompjuteriziranom tomografijom i magnetskom rezonancijom. U dijagnostici srčane dekompenzacije je bitno naglasiti specifičan laboratorijski test, moždani natriuretski peptid (BNP). Liječenje se dijeli na farmakološko i nefarmakološko, a njegov glavni cilj je smanjiti mortalitet i ublažiti simptome. Također, cilj je smanjiti rehospitalizacije i oštećenja drugih organskih sustava obzirom da srčana dekompenzacija uzrokuje komplikacije poput fibrilacije atrija, moždanog udara, vensku trombozu i plućnu emboliju. Stopa mortaliteta veća je kod simptomatskih bolesnika i ovisi o ejekcijskoj frakciji. Medicinske sestre provođenjem zdravstvene njege detektiraju bolesnikove probleme i provode intervencije kojima ublažavaju simptome bolesti i smanjuju nuspojave liječenja. Medicinska sestra mora imati individualizirani pristup bolesniku i educirati ga o promjenama načina života i važnosti pridržavanja liječenja. U procesu zdravstvene njege se vrlo važnim faktorom smatra edukacija. Medicinska sestra mora imati znanja iz ovog područja kako bi što kvalitetnije mogla provesti edukaciju bolesnika i tako utjecala na pozitivan ishod liječenja.