Sažetak | SAŽETAK Alzheimerova bolest je neurodegenerativna bolest s podmuklim početkom i progresivnim oštećenjem bihevioralnih i kognitivnih funkcija uključujući pamćenje, razumijevanje, jezik, pažnju i rasuđivanje i čini najmanje dvije trećine slučajeva demencije kod ljudi u dobi od 65 godina i starijih. Nekoliko potencijalno promjenjivih čimbenika rizika koji se javljaju u srednjoj životnoj dobi, posebice metabolički čimbenici (dijabetes melitus, hipertenzija, pretilost i nizak HDL kolesterol), gubitak sluha, traumatska ozljeda mozga i zlouporaba alkohola, povezani su s povećanim rizikom od demencije u kasnijoj životnoj dobi. Kliničke faze Alzheimerove bolesti mogu se klasificirati u četiri stadija, a to su predsimptomatski, rani, umjereni i teški stadij bolesti. Ozbiljnost kognitivnog oštećenja uzrokovanog Alzheimerovom bolesti kreće se od nepostojanja kognitivnog oštećenja do demencije, što uključuje subjektivno kognitivno oštećenje i blago kognitivno oštećenje. Iako je Alzheimerova bolest javnozdravstveni problem, postoje samo dvije klase lijekova odobrenih za liječenje, a to inhibitori enzima kolinesteraze i antagonisti N-metil d-aspartata. Većina skrbi i liječenja pacijenata s blagim kognitivnim oštećenjem i demencijom uzrokovanom Alzheimerovom bolesti odvija se u izvanbolničkom okruženju dok pacijenti još žive u zajednici. Zbrinjavanje i skrb počinju od prvog trenutka interakcije kliničara s pacijentima i njihovim obiteljima. Velik dio tereta bolesti pada na obiteljske skrbnike. Oboljeli od Alzheimerove bolesti u jednom trenutki prestaju biti u mogućnosti zdovoljiti svoje osnovne ljudske potrebe te postaju ovisni o obitelji, skrbnicima i zdravstvenom osoblju.U razvoju palijativne skrbi za osobe s uznapredovalom demencijom, važno je uzeti u obzir okolnosti skrbi kao što je mjesto skrbi ili mjesto smrti osobe. Većina ljudi s ranom fazom demencije živi kod kuće s članovima obitelji koji se brinu o njima. Vjerojatnost prijema u dom za starije i nemoćne raste s godinama i težinom simptoma ponašanja. |