SAŽETAK Transplantacija srca predstavlja liječenje izbora za mnoge bolesnike s krajnjim stadijem zatajivanja srca koji ostaju simptomatični unatoč optimalnoj medicinskoj terapiji ili nakon ugradnje različitih intrakardijalnih uređaja koji se koriste u zatajivanju srca. Ograničen broj dostupnih donorskih srca ograničava ovo liječenje na mali dio potencijalnih primatelja. Pažljiv odabir ključan je za osiguranje najboljeg korištenja ovog resursa. Transplantacija srca općenito se razmatra kada je vjerojatno da će poboljšati kvalitetu života i povećati preživljenje bolesnika. Cilj evaluacije prije transplantacije vrlo je sličan onome kod drugih odraslih bolesnika, odnosno, potrebno je provjeriti indikaciju za transplantaciju i pažljivo isključiti sve moguće kontraindikacije. Obično uključuje detaljan pregled podataka o kateterizaciji srca, angiografiju srca ili druge oblike slikovnih pretraga kao što je ehokardiografija, kompjutorizirana tomografija ili magnetska rezonancija kako bi se procijenila individualna anatomija i odredilo jesu li možda potrebni dodatni postupci tijekom transplantacije. Transplantacijski koordinanor nakon procjene bolesnika od strane multidisciplinarnog tima odlučuje o uvrštavanju bolesnika na transplantacijsku listu čekanja. Kada u transplantacijski centar dođe informacija o potencijalno prikladnom donoru, bolesnik koji nije hospitaliziran se poziva u bolnicu gdje se fizički priprema za operacijski zahvat, kao i bolesnika koji je već hospitaliziran. Adekvatna skrb i praćenje bolesnika nakon transplantacije srca provodi se s ciljem održavanja funkcije alografta i boljeg ishoda liječenja. Kada je riječ o ulozi medicinskih sestara/tehničara u skrbi za bolesnika nakon transplantacije srca, važno je napomenuti da tijekom cijelog transplantacijskog procesa; od procjene bolesnika, faze vezane uz čekanje odgovarajućeg organa, tijekom kirurškog procesa i razdoblja poslijeoperacijskog oporavka, uočena je potreba i važnost da medicinske sestre/tehničari prate bolesnika. Medicinske sestre/tehničari su u neposrednom kontaktu s bolesnikom, uglavnom u prijeoperacijskom i poslijeoperacijskom razdoblju.