SAŽETAK Dekubitus se javlja kao jedna od najčešćih komplikacija dugotrajnog ležanja, a učestalost dekubitusa se danas koristi kao indikator kvalitete zdravstvene skrbi. Pojava dekubitusa osim boli kod pacijenta dovodi i do narušavanja općeg stanja, ali i direktno utječe na povećanje broja dana hospitalizacije i time i povećanja troškova liječenja. Danas su poznati brojni unutarnji i vanjski čimbenici rizika, a medicinska sestra je ta koja prilikom kontakta s pacijentom, fizikalnim pregledom i kroz razgovor s pacijentom procjenjuje rizik za nastanak dekubitusa, individualno za svakog pacijenta. Kako bi se olakšala svakodnevna procjena razvijene su skale za procjenu rizika, a najčešće se koriste Braden, Norton i Knoll skala. Pri prevenciji dekubitusa neizostavan je čimbenik medicinska sestra, a pri liječenju dekubitusa važna je suradnja medicinskih sestara i liječnika. Ovisno o stupnju dekubitusa, liječenje se provodi oblogama, kirurškim postupcima ili kombinaciji nabrojanih uz antibiotsku terapiju. Pri liječenju dekubitusa bitno je pažnju usmjeriti na nutritivni status pacijenta kako bi se omogućilo što bolje zarastanje rane, ali i primjenu fizikalnih metoda koje mogu cijeljenje pospješiti. Za adekvatnu procjenu, prevenciju, ali i liječenje dekubitusa potrebna je iskusna, educirana i vješta medicinska sestra koja će primjenom procesa zdravstvene njege uz kritičko mišljenje i individualan pristup svakom pacijentu provesti postupke prema standardima sestrinske prakse.