SAŽETAK Krvožilni sustav čovjeka ima mnoštvo funkcija, a najvažnija je opskrba organizma kisikom i hranjivim tvarima. Zbog određenih medicinskih stanja postoje kliničke indikacije kada je potrebno ostvariti pristup krvožilnom sustavu umjetnim putem, a to se najčešće ostvaruje postavljanjem katetera u venu. Centralni venski kateter je kateter koji se plasira u jednu od velikih vena u čovjekovu tijelu. Najčešće u vratu ili prsištu, v. subclavii, v. jugularis ili v. femoralis. Veliku važnost ima kod hemodinamski nestabilnih pacijenata u jedinicama intenzivnog liječenja ali i na drugim radilištima ovisno o potrebi. Potreba za centralnim venskim kateterom je indicirana kod pacijenata kod kojih je potrebno dugotrajno liječenje, kada je potrebna primjena mnogobrojnih različitih lijekova, infuzijskih otopina, transfuzijskih preparata, kod potrebe za mjerenjem centralnog venskog tlaka, kod primjene vazoaktivnih lijekova, kod pacijenata kod kojih je teško uspostaviti periferni venski put. Centralni venski kateter omogućava uzimanje uzoraka za mikrobiološke pretrage, ali i biokemijske pretrage krvi. Neke od kontraindikacija za postavljenje centralnog venskog katetera su trombocitopenija, poremećaji zgrušavanja krvi, koagulopatija. Centralne venske katetere dijelimo na katetere za kratkotrajnu ili dugotrajnu primjenu. Uvođenjem centralnog venskog katetera moguća je i pojava komplikacija, kao što su infekcije, upale, krvarenja, zračne embolije, pneumotoraks, hematotoraks. Medicinska sestra kao član multidisciplinarnog tima sudjeluje u svim aktivnostima zbrinjavanja pacijenta. Edukacija medicinskih sestara i tehničara, te pacijenta i njegove obitelji od iznimne je važnosti.