SAŽETAK Dekubitus je lokalizirano oštećenje dijela kože ili tkiva koje se pojavljuje većinom na koštanim izbočenjima, a nastaje kao posljedica djelovanja sile pritiska, trenja te smicanja. Na zahvaćenom dijelu tijela posljedično zbog smanjene ili potpuno prekinute cirkulacije, dolazi do odumiranja površinskog tkiva, a kasnije i njegovih dubljih struktura. Većinom se razvija kod nepokretnih osoba, osoba vezanih uz invalidska kolica, osoba starije životne dobi, no može se javiti i kod mlađih osoba, teže bolesne djece te imunokompromitiranih bolesnika bez obzira na dob. Njegovu nastanku pogoduje niz čimbenika, a najznačajnijim se smatraju smanjena pokretljivost, starija životna dob, loše stanje kože, neprimjeren nutritivni status te neprimjerena perfuzija tkiva. Rizik za nastanak dekubitusa povećava ako kod osobe postoji više čimbenika za njegov nastanak. Klasificira se u četiri, odnosno šest skupina ovisno o dubini zahvaćenosti kože ili tkiva. Liječenje dekubitusa složeno je i dugotrajno, zahtijeva individualan pristup bolesniku te multidisciplinarnu suradnju zdravstvenih stručnjaka. Prvi korak u liječenju dekubitusa je procjena stanja bolesnika. Pri tome je važno uzeti detaljnu anamnezu, a tretiranje nastalog dekubitusa ovisi o njegovu stupnju, uzroku nastanka, dobi bolesnika, postojanju popratnih bolesti i povreda te njegovog općeg stanja. Tretiranje dekubitusnih rana modernim oblozima danas predstavlja zlatni standard liječenja. U tu svrhu koriste se razne vrste obloga, a njihova primjena ovisi o stupnju i kliničkoj slici dekubitusne rane. Osim obloga pri liječenju dekubitusa koriste se razne fizikalne metode, primjena antibiotika te kirurški zahvati. Preventivnim mjerama uvelike se može smanjiti broj bolesnika s dekubitusom. Prevencija dekubitusa osim interdisciplinarnog pristupa zahtijeva edukaciju i suradnju samog bolesnika, a prvi korak je dobra procjena bolesnika i identifikacija čimbenika njegova nastanka. Medicinske sestre/tehničari provode najveći dio vremena s bolesnikom, te tijekom pružanja sestrinske skrbi direktno sudjeluju u prevenciji dekubitusa. Prepoznavanjem rizičnih bolesnika, uz primjenu adekvatnih intervencija usmjerenih otklanjanju rizičnih čimbenika, edukacijom bolesnika i njegove obitelji moguće je spriječiti ili ublažiti njegov nastanak i postići bolji oporavak i kvalitetniju sestrinsku skrb