Križobolja je sve češći zdravstveni problem koji pogađa ljude širom svijeta. Opisuje se bolom između donjeg ruba rebara i stražnjice. Može biti izazvana različitim uzrocima i najčešće se dijeli u pet kategorija prema nastanku: mehanički, degenerativni, upalni, onkološki te infektivni. Pravilna procjena i evaluacija križobolje su ključni za adekvatno liječenje i upravljanje tegobama. U tom procesu modeli kliničkog rasuđivanja igraju presudnu ulogu. To su ključni alati za zdravstvene stručnjake i pružaju strukturirane i sistematične pristupe složenom procesu dijagnosticiranja i liječenja ovog učestalog problema. Jedan od ključnih principa koje ističu ovi modeli su važnost prikupljanja sveobuhvatnih podataka o pacijentu. Sistematičkim prikupljanjem svih potrebnih informacija o pacijentu zdravstveni djelatnici mogu stvoriti jasnu sliku stanja pacijenta. Još jedan ključan aspekt koji naglašavaju modeli kliničkog rasuđivanja je korištenje prethodnog medicinskog znanja. Liječnici i drugi zdravstveni djelatnici oslanjaju se na svoje obrazovanje i iskustvo kako bi formirali hipoteze i moguće dijagnoze na temelju prikupljenih informacija. To znanje pomaže u stvaranju početnog prikaza problema pacijenta, ključnog koraka u dijagnostičkom procesu. Važno je napomenuti da ne postoji zlatni standard za procjenu bolova križobolje. Postoje različiti modeli, svaki s vlastitim jedinstvenim pristupom i naglaskom. Izbor modela može ovisiti o specifičnom slučaju pacijenta i stručnosti zdravstvenog djelatnika. Unatoč korisnosti modela kliničkog rasuđivanja i dalje postoji prostora za poboljšanja i daljnja istraživanja. Razumijevanje kako se ovi modeli mogu učinkovito primijeniti u kontekstu povezanim s križoboljom i upravljanjem boli vitalno je za poboljšanje skrbi pacijenta i rezultata u upravljanju ovim učestalim zdravstvenim problemom. Ukratko, modeli kliničkog rasuđivanja nude neprocjenjive smjernice zdravstvenim stručnjacima u njihovim naporima za procjenu i evaluaciju pacijenata s križoboljom. Ovi modeli olakšavaju strukturiran i sistematičan pristup dijagnozi i liječenju s naglaskom prikupljanja podataka, korištenju prethodnog znanja i razmatranju kontekstualnih faktora. Iako ne postoji niti jedan savršeni model, kontinuirano istraživanje i prilagodba ovih okvira vitalna je za poboljšanje skrbi za pacijente i rezultata upravljanja bolova u donjem dijelu leđa.