Ovaj završni rad fokusira se na dijagnostičke postupke i daljnju obradu bolesti dojke, istovremeno naglašavajući ključnu ulogu intervencijskih postupaka u utvrđivanju sastava i strukture stanica i tkiva dojke. Cilj je pouzdanim dijagnostičkim metodama i temeljitim pregledima u što ranijim fazama otkriti bolest, s naglaskom na tumor dojke, o čemu znatno ovisi prognoza i preživljavanje pacijentica. U uvodnom dijelu progovara se o problematici raka dojke, te se iznose zabrinjavajući podaci o učestalosti i smrtnosti kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. U svrhu razumijevanja teme dojke koju ovaj rad obrađuje najprije smo se osvrnuli na anatomsku i fiziološku osnovu dojke što je također ključno za uočavanje i prepoznavanje patoloških promjena. Veći naglasak stavlja se na dijagnostičke postupke i metode, prikazujući njihov razvoj tijekom povijesti, te izgled i način funkcioniranja samih uređaja koji se danas koriste za pojedine postupke. Istražuju se prednosti i nedostaci svake metode kao i mogućnosti slikovnog prikaza koje one pružaju. Detaljno su navedene indikacije koje vode do određenog dijagnostičkog postupka. Naglasak se stavlja na mamografiju kao primarnu neinvazivnu metodu kod dijagnostike dojke. Zatim se progovara o ultrazvuku i magnetskoj rezonanci koji predstavljaju neionizirajuće dijagnostičke postupke. Za svaku od spomenutih metoda iznose se i opisuju specifičnosti vezane uz poseban uređaj koji se koristi, tehničke komponente, princip rada, dobivanje slika i izvođenje postupka. U radu se također opisuje način izvođenja pojedinih intervencijskih postupaka kao i potreban pribor, a neki od njih su široko iglena biopsija, vakuum asistirana biopsija te stereotaktična punkcija. Ovaj rad se fokusira na ulogu i potrebno znanje radioloških tehnologa kod pripreme pacijenata za određenu pretragu, pravilnog namještaja i izvođenja dijagnostičkog postupka.