Jedan od većih problema suvremenog načina života je stvaranje velikih količina otpada od hrane koji nastaje u različitim sektorima od proizvodnje do kućanstva. Odbačena hrana postaje otpad koji negativno utječe na okoliš, društvo kao i na gospodarstvo, a s druge strane više od milijardu ljudi živi u ekstremnom siromaštvu. Ekološke posljedice odnose se na rasipanje energije i prirodnih resursa koji se koriste u proizvodnji hrane te na onečišćenje okoliša. Otpad od hrane na odlagalištima emitira veliku količinu plina metana višestruko štetnijeg od ugljikovog dioksida, što se smatra jednim od glavnih izvora emisija stakleničkih plinova u sektoru gospodarenja otpadom. Financijske posljedice se očituju u gubitcima novca uloženog u uzgoj, proizvodnju, preradu, nabavu namirnica te na povećanje troškova gospodarenja otpadom u lokalnoj zajednici. Program Ujedinjenih naroda o održivom razvoju do 2030. godine - Agenda 2030, u svojem cilju 12.3, navodi da je do 2030. potrebno prepoloviti globalne količine otpada od hrane po stanovniku na maloprodajnoj i potrošačkoj razini te smanjiti gubitke hrane uzduž opskrbnog lanca i lanca proizvodnje hrane. Na razini Europske unije tijekom 2018. i 2019. godine donesen je niz pozitivnih propisa kako bi se pridonijelo ostvarenju navedenog cilja Agende 2030. Republika Hrvatska kao punopravna članica Europske unije u svoj nacionalni zakonodavni sustav uvodi bitne mjere kroz aktivnosti i slijedi direktive Europske unije sa ciljem smanjenja otpada od hrane. Podizanje svijesti javnosti, poticaji i ekološki prihvatljiviji načini ponašanja vrlo su jednostavni za primjenu u kućanstvima i uključuju promjene u ponašanju koje se mogu brzo usvojiti i dovesti do izravnog pozitivnog utjecaja.