Legionarska bolest te Pontijačka groznica (lakši oblik pneumonije) uzrokovane su bakterijskom infekcijom Legionella spp. Najčešći patogen iz porodice Legionellaceae je L. pneumophilla, koja je po svojoj antigenskoj građi podijeljena u 16 serogrupa. Najznačajniji patogen za ljude je L. pneumophila serogrupe 1. U dijagnostici legionarske bolesti, koristi se brzi imunokromatografski test za detekciju antigena iz urina koji detektira upravo antigen L. pneumophilla serogrupe 1. Od izravne dijagnostike koriste se i metode kultivacije uzročnika na selektivne kvaščeve agare s dodatkom aktivnog ugljena i cisteina te brze molekularne metode. PCR testovi visoko su specifični, osjeljivi i daju brz rezultat u svega nekoliko sati. Legionele su spororastuće bakterije pa je kultivacija zahtjevnija dijagnostička metoda jer traje nekoliko dana. Konačna identifikacija, kolonija poraslih na agaru, izvodi se latex aglutinacijskim testom kojim razlikujemo razližite serogrupe i vrste. Za strojnu identifikaciju koristi se matricom potpomognuta ionizacija laserskom desorpcijom (MALDI-TOF od eng. Matrix-Assisted Laser Desorption Ionization-Time-of-Flight) s masenom spektrometrijom (MS) koji daje brze rezultate, a preciznost ovisi o bazama prema kojima se ispitivani soj uspoređuje, no ne omogućuje određivanje serogrupe. Serološka testiranja, nadopunjuju metode izravne dijagnostike, ali su retrospektivna. Potrebno je uzeti parne serume u razmaku od dva do četiri tjedna kako bi se uočio dijagnostički važan četverostruki porast titra protutijela. Za neizravnu dijagnostiku titra protutijela stvorenih na legionelu koriste se imunoenzimne ili imunoflueorescentne metode metode ELISA i IFA. Nužno je redovito kontrolirati i održavati sustave za vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju jer je voda prirodno stanište legionela. Njihovom rastu i razmnožavanju pogoduju odgovarajuća temperatura i stagnacija vode. Prikupljeni uzroci voda analiziraju se metodom membranske filtracije postupkom stavljanja membranskog filtra direktno na BCYE ili GVPC agare. Tipizacijom moguće je sojeve iz humanih uzoraka usporediti sa sojevima izoliranim iz uzoraka voda. Na taj način, moguće je pratiti tijek epidemije i otkriti njezin izvor, samim time može se spriječiti daljnje širenje. Za suzbijanje širenja legionela, koristi se povećana koncentracija klora u vodi (hiperkloriranje) ili pasterizacija ( zagrijavanje vode na 70°C do 90°C)