Kost je složeno, živo tkivo koje se stalno mijenja. Arhitektura i sastav spužvaste i kortikalne kosti omogućuju kosturu obavljanje njegovih osnovnih mehaničkih funkcija. Tvrđa kortikalna kost sporije reagira na promjene u opterećenju, dok spužvasta kost ima puno veću površinu po jedinici volumena i veću brzinu metaboličke aktivnosti. Prepoznajemo četiri vrste koštanih stanica na temelju njihovog položaja, morfologije i funkcija: osteoprogenitorne stanice, osteoblasti, osteociti i osteoklasti. Procesi modeliranja i remodeliranja kosti zahtijevaju osteoklastičnu resorpciju koštanog matriksa i taloženje novog matriksa od strane osteoblasta. Modeliranje oblikuje i preoblikuje kosti tijekom rasta i prestaje sa zrelošću kostura. Fiziološka remodelacija ne mijenja oblik kosti i sastoji se od resorpcije kosti nakon koje slijedi taloženje kosti na približno istom mjestu. Osteoporoza je poremećaj kojeg karakterizira smanjeni sadržaj koštanih stanica u volumnoj jedinici kosti, koji rezultira sa smanjenjem koštane mase s mikro propadanjem arhitekture kostiju te na taj način povećanom opasnosti od lomova. Osteoporoza je široko rasprostranjena i može pogoditi ljude svih etničkih skupina i spola, a većinom su to žene i osobe starije dobi. Bitan element u prevenciji osteoporoze je postizanje normalne vršne koštane mase. Adekvatna prehrana, odgovarajući unos kalcija i vitamina D, dobro uravnotežen program vježbanja ključni su elementi u postizanju vrhunske koštane mase. Glavni čimbenici rizika koji dovode do prijeloma kosti uključuju nisku tjelesnu težinu, povijest prijeloma, obiteljsku povijest osteoporoze i pušenje. Žene s niskom koštanom masom, visokim uriniranim produktima razgradnje koštanog kolagena i/ili glavnim čimbenicima rizika trebaju razmotriti hormonsku nadomjesnu terapiju, selektivni modulator estrogenskih receptora, kalcitonin i bisfosfonate. Ova sredstva uspješno povećavaju koštanu masu i ograničavaju rizik prijeloma. Muškarci s rizikom od fragilnih prijeloma reagiraju slično kao žene na alendronat i kalcitonin. Nedostatak liječenja osteoporoze je javnozdravstveni problem, izlažući pacijente riziku od fragilnih prijeloma koji uzrokuju patnju koja se može izbjeći, invaliditet, ovisnost i preranu smrt te koštaju milijune u troškovima zdravstvene skrbi. Pružatelji zdravstvenih usluga moraju pružiti podršku podizanjem svijesti opće populacije, zdravstvenih djelatnika i pacijenata o prevenciji osteoporoze i njenih komplikacija te intervencijama za očuvanje kostiju modificiranjem načina života i pridržavanjem zdravstvenih uputa.