Razumijevanje anatomije i biomehanike gležnja i stopala ključno je za pravilnu dijagnozu i terapijski pristup. Gležanj je od vitalne važnosti za različite aktivnosti poput hodanja, trčanja i skakanja. Ozljede gležnja i stopala su česte kod aktivnih pojedinaca i sportaša te među općom populacijom.. Radi boljeg razumijevanja i odabira terapijskih postupaka, dostupne su različite klasifikacije. Ključne među njima su Lauge-Hansenova, Danis-Weberova i AO/OTA klasifikacija. Kod dijagnostike ozljede gležnja prvi korak je prikupiti detaljnu anamnezu od pacijenta, uključujući pitanja o prethodnim ozljedama gležnja i okolnostima trenutne ozljede. Važno je identificirati točnu lokaciju boli i opterećenje koje strukture podnose. Nakon toga, provodi se temeljan fizički pregled s testovima usmjerenima na ispitivanje ozljeda unutar samog zgloba. Palpacijom određenih struktura također se može doći do zaključka o mogućem tipu ozljede Da bi postavljanje dijagnoze bilo preciznije, koriste se različite dijagnostičke procedure poput magnetske rezonance, radiografije, ultrazvuka i artroskopije. Liječenje ozljeda gležnja i stopala može biti konzervativno i operativno. U konzervativno liječenje ubrajamo fizioterapiju, imobilizaciju te terapiju medikamentima, dok operativno liječenje podrazumijeva kiruršku intervenciju. Procjena ishoda fizioterapijske intervencije je sastavni dio fizioterapijskog procesa u svim područjima struke. Testovi i mjerenja mogu obuhvatiti poremećaje mišićno-koštanog sustava, reumatske poremećaje, respiratorne i neurološke disfunkcije, kao i procjenu rezultata radi kontrole boli. Četiri su osnovne kategorije mjera ishoda: samoprocjena, mjere temeljene na uspješnosti, mjere koje daje promatrač i mjere koje daje zdravstveni djelatnik. Kod procjene zglobne funkcije gležnja koristimo teststove kao što su: test prednje ladice, talar tilt test, Kleigerov test dok kod procjene mišićne funkcije koristimo specifične testove kao što su: test Thompsonovog potkoljenog mišića, test ekstenzije prstiju, test plantarne fleksije, test dorzifleksije, test invertora i evertera, test prstiju, test luka stopala. Mjere statičke i dinamičke ravnoteže kod stopala i gležnja obuhvaćaju različite testove i procjene kako bi se procijenila stabilnost i funkcija tih dijelova tijela. Mjere ishoda su instrument koji se koristi za evaluaciju trenutnog stanja pacijenta. Prije bilo kakvih rehabilitacijskih zahvata, mjere ishoda pružaju osnovne informacije ili polazišne vrijednosti o razini invaliditeta pacijenta. Procjena ishoda fizioterapijske intervencije nakon ozljede gležnja i stopala ključna je za praćenje napretka pacijenata i određivanje učinkovitosti terapije. Kroz sustavnu analizu i primjenu odgovarajućih metoda procjene, fizioterapeuti mogu dobiti uvid u oporavak pacijenta, kao i identificirati eventualne izazove ili nedostatke u terapiji.