Proces zdravstvene njege sastoji se od četiri osnovne faze, od kojih je prva utvrđivanje potreba za sestrinskom skrbi. Da bi se utvrdile potrebe za zdravstvenom njegom medicinska sestra procjenjuje pacijenta na osnovi prikupljenih podataka. Prilikom prikupljanja podataka medicinska sestra se koristi raznim izvorima, a prikupljeni podaci moraju omogućiti točnu i cjelovitu procjenu stanja pacijenata. Svi podaci koje medicinska sestra prikupi čine sestrinsku anamnezu. Tijekom fizikalnog pregleda pacijenta koristimo se inspekcijom, palpacijom, perkusijom, auskultacijom, olfakcijom, a fizikalni pregled pacijenta sadrži opći status pacijenta i pregled od ‘glave do pete’. Tijekom procjene stanja pacijenta služimo se raznim skalama i upitnicima za praćenje i procjenu, od kojih su Karnofski skala, ECOG ljestvica, Glasgow koma skala, upitnik za procjenu stupnja orijentiranosti, Morseova ljestvica te skale za procjenu stanja dekubitusa opisane u radu. Kategorizacija bolesnika provodi se nakon procjene stanja pacijenta. Ovisi o potrebama količine zdravstvene njege koju je potrebno pružiti pacijentu, a pri razvrstavanju pacijenata najčešće se koriste tri kategorije – intenzivna, poluintenzivna i minimalna njega. Kako bi bilo moguće kategorizirati pacijente, potrebno je definirati kritične čimenike koji predstavljaju aktivnosti koje najviše utječu na vrijeme utrošeno na pružanje zdravstvene njege.