Polisomnografija je dijagnostička metoda koja služi za dijagnosticiranje poremećaja spavanja i poremećaja disanja u spavanju. Medicinska sestra ima veliku ulogu u istome. Prati pacijente od samog početka sumnje na neki poremećaj spavanja, radi u specijaliziranom laboratoriju za polisomnografiju te aktivno sudjeluje u kontrolnim praćenjima pacijenata sa dokazanim poremećajem. Medicinska sestra sudjeluje u ambulantnoj ili hospitalnoj procjeni kandidata za obavljanje pretrage. Bitno je prepoznati simptome i znakove poremećaja spavanja kod pacijenata te liječniku ukazati na iste. Simptomi i znakovi poput pojačane dnevne pospanosti, adipoziteta, hrkanja ili neki laboratorijski nalazi krvi (poput povećanog broja eritrocita ili respiracijske insuficijencije u plinskoj analizi arterijske krvi) pomažu nam kod procjene radi li se o teškom stupnju sindroma opstruktivne apneje u snu što zahtjeva prioritetniji termin snimanja od redovnih termina. Snimanje polisomnografije od samog spajanja pacijenta na uređaj, praćenje tijekom noći i očitavanje nalaza spavanja zahtijeva kvalitetnu edukaciju i stalno učenje o istom. Kod dijagnosticiranog poremećaja disanja u spavanju kao što je opstruktivna apneja u spavanju liječnik pacijentu propisuje kućni uređaj za apneju u spavanju (CPAP, eng. „continuos positive air pressure“) ili uređaj za neinvazivnu mehaničku ventilaciju: BPAP, eng. „Bilevel positive air pressure“ ili NIV, eng. „Non-Invasive ventilator“. Medicinska sestra poznaje sve vrste uređaja, zna njihov način rada, po čemu se razlikuju i zna pravilno rukovati sa njima. Vrlo dobro zna educirati pacijenta o načinu i važnosti liječenja. Opstruktivna apneja u spavanju u današnje vrijeme je sve veći javnozdravstveni problem. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Republici Hrvatskoj više od milijun ljudi sada živi s debljinom, to jest 2/3 odraslih. Stoga je potrebno na vrijeme prepoznati i reagirati na najugroženije skupine.