Dugotrajno ležanje predstavlja izazov ne samo za bolesnike nego i za medicinsko osoblje, posebice na kirurškim odjelima gdje su bolesnici često prisiljeni na dulje periode mirovanja nakon operacija. Ova situacija nosi sa sobom rizik od različitih komplikacija, uključujući dekubitus, trombozu, gubitak mišićne mase te emocionalne probleme. Stoga je ključno provesti preventivne mjere kako bi se smanjio rizik od tih komplikacija i poboljšala opća dobrobit bolesnika. Jedna od glavnih komplikacija dugotrajnog ležanja je razvoj dekubitusa, često nazvanog čirom na koži. To su oštećenja kože koja se javljaju zbog dugotrajnog pritiska na određene dijelove tijela. Na kirurškim odjelima, gdje su bolesnici često nepokretni nakon operacije, postoji povećani rizik od razvoja ovih lezija. Prevencija dekubitusa uključuje redovito okretanje bolesnika, promjenu položaja tijela te primjenu specijalnih jastuka i madraca koji smanjuju pritisak na osjetljive dijelove kože. Tromboza, ili stvaranje krvnih ugrušaka, još je jedna česta komplikacija dugotrajnog ležanja na kirurškim odjelima. Nedostatak pokreta može dovesti do sporije cirkulacije krvi te povećanog rizika od tromboze, što može rezultirati ozbiljnim zdravstvenim komplikacijama poput plućne embolije ili moždanog udara. Prevencija tromboze uključuje primjenu antikoagulantnih lijekova, kompresijskih čarapa te poticanje bolesnika na redovite vježbe mobilizacije kako bi se potakla cirkulacija krvi. Gubitak mišićne mase i snage također je česta posljedica dugotrajnog ležanja na kirurškim odjelima. Ovaj gubitak mišićne mase može negativno utjecati na oporavak bolesnika i produžiti vrijeme boravka u bolnici. Kako bi se spriječio gubitak mišićne mase, važno je poticati bolesnike na aktivnosti koje održavaju mišićnu funkciju, poput vježbi istezanja i jačanja koje su prilagođene njihovom stanju. Emocionalni i psihički problemi također su česti među bolesnicima koji su prisiljeni na dugotrajno ležanje na kirurškim odjelima. Osjećaji bespomoćnosti, izolacije i depresije često su prisutni kod ovih bolesnika, što može negativno utjecati na njihov oporavak i kvalitetu života. Stoga je važno pružiti emocionalnu podršku i psihološku pomoć bolesnicima, uključujući redovitu komunikaciju s medicinskim osobljem, pristup socijalnim aktivnostima te podršku obitelji i prijatelja.