U ovom radu ispitivana je izloženost medicinskih sestara u ambulantama obiteljske medicine grada Zagreba profesionalnom stresu, izraženost znakova sagorijevanja na poslu te povezanost između ova dva konstrukta. Ispitivana je i povezanost ovih konstrukata s nekim sociodemografskim varijablama. Pokazalo se da je najizraženiji izvor profesionalnog stresa kod medicinskih sestra koje rade u ambulantama obiteljske medicine ˝Strah od neuspjeha u radnim obvezama/odgovornostima zbog nerazumnih zahtjeva pacijenta ili njegove obitelji˝, a poglavito se ističe suočavanje s nasilnim pacijentima. Drugi najistaknutiji oblik profesionalnog stresa kod ispitivanog uzorka jest suočavanje sa smrću i umiranjem. Većina ispitanika u uzorku ne pokazuje znakove sagorijevanja, a oko 11% ih spada u skupinu visokog stupnja sagorijevanja. Najzastupljeniji znak sagorijevanja jest stav o poslu kao ˝zamornom i rutinskom˝. Razina profesionalnog stresa značajno je povezana s izraženošću simptoma sagorijevanja i to na svim sub – skalama korištene mjere profesionalnog stresa što ukazuje na to da su profesionalni stresori ujedno i izvori profesionalnog opterećenja, odnosno sindroma sagorijevanja. Najsnažnija je povezanost pronađena sa stresorima koji se tiču preplavljenosti poslom i vremenskim pritiscima što je često karakteristično za posao medicinske sestre u ambulantama obiteljske medicine. Od sociodemografskih varijabli, viša dob, dulji ukupni radni staž i dulji radni staž na trenutnom radnom mjestu povezani su s nižim razinama profesionalnog stresa kod medicinskih sestara u ambulantama obiteljske medicine. Obilježja ovog posla i specifični stresori kojima su medicinske sestre u sustavu obiteljske medicine izložene ukazuju na potrebu za njihovom kontinuiranom edukacijom, poglavito u području upravljanja stresom, supervizijom i psihološkom podrškom te potrebu za promjenama u zdravstvenom sustavu koje će dovesti do radnog rasterećenja i posljedično bolje skrbi za pacijente.