Sažetak | Politrauma predstavlja zdravstveno stanje karakterizirano prisustvom minimalno dviju ozljeda
koje zahvaćaju različite organske sustave ili organe, pri čemu minimalno jedna ozljeda
predstavlja neposrednu opasnost za život pacijenta. Unatoč značajnom napretku i povećanoj
pozornosti usmjerenoj na sigurnosne mjere u prometu i na radnom mjestu, politrauma ostaje
primarni uzrok smrtnosti među osobama mlađim od 40 godina. Dinamičan životni ritam
modernog društva često premašuje sposobnost pojedinca da na adekvatan način reagira na
potencijalne opasnosti, što dovodi do kontinuiranog porasta incidencije politrauma.
Implementacija standardiziranih protokola za liječenje politraume znatno je doprinijela
poboljšanju kvalitete zdravstvene skrbi za ove pacijente, smanjujući pritom mortalitet. U većini
europskih zemalja, tijekom 1990-ih godina, uveden je tzv. „Advanced Trauma Life Support“
(ATLS) protokol, zlatni standard za akutno zbrinjavanje pacijenata s potencijalno smrtonosnim
ozljedama. U Republici Hrvatskoj, zbrinjavanje politrauma provodi se u skladu s europskim
smjernicama, gdje su prometne nesreće identificirane kao najčešći uzrok (67%), slijede ozljede
uslijed pada s visine (31%). Politraume čine 3% ukupnog broja ozljeda, s mortalitetom koji
varira između 16 i 22%. Dominantne su trauma glave i mozga, često određujući kliničku sliku
koja je u slučajevima politraume izrazito varijabilna. Uloga medicinskih sestara u zbrinjavanju
politraumatiziranih pacijenata je od neprocjenjive važnosti. Kroz suradnju s ostalim članovima
zdravstvenog tima, medicinske sestre provode intervencije usmjerene ka održavanju vitalnih
funkcija, hemodinamske stabilnosti, pružanju zdravstvene njege, te implementaciji propisane
terapije. Zbog širokog spektra odgovornosti, medicinske sestre kontinuirano usvajaju obimna
znanja i vještine, što se postiže kroz praktičan rad, cjeloživotno obrazovanje i profesionalni
razvoj. Zbrinjavanje politraumatiziranih pacijenata zahtijeva angažman multidisciplinarnog
tima, uključujući medicinske sestre, timove vanbolničke hitne službe, radiološku službu, te
liječnike različitih specijalizacija, naglašavajući važnost suradnje, međusobne podrške i
razmjene znanja, kompetencija i vještina. |