Sažetak | Touretteov sindrom (TS) je neurorazvojni poremećaj okarakteriziran prisustvom nevoljnih
pokreta i/ili zvukova koji se nazivaju tikovi. Dijagnoza sindroma zahtjeva pojavu tikova prije 18.
godine života, a sam sindrom može utjecati na djecu, adolescente i odrasle. Tikovi sindroma se
dijele na motoričke i vokalne, pri čemu motorički tikovi obično počinju jednostavnim pokretima
poput grimasa i pokreta očiju, a vokalni tikovi mogu uključivati različite zvukove kao što su
pročišćivanje grla, lajanje ili cvrkutanje.
Osim tikova, osobe s Touretteovim sindromom često imaju i pridružene neurorazvojne ili
mentalne poremećaje koji se nazivaju komorbiditeti. Komorbiditeti s kojima se susreću osobe s
TS-om mogu biti poremećaj hiperaktivnosti s deficitom pažnje (ADHD), opsesivno kompulzivni
poremećaj (OKP), poremećaj iz spektra autizma (PSA) i specifični poremećaji u učenju (SLD).
Ovi komorbiditeti mogu dodatno otežati izvedbu svakodnevnih aktivnosti i okupacija kod osoba s
TS-om tako da utječu na njihovo psihosocijalno funkcioniranje, izvedbu aktivnosti i okupacija i
na njihovo samopouzdanje i samopoštovanje.
Radna terapija igra ključnu ulogu u podršci djece s TS-om, pomaže im nositi se s tikovima
i pridruženim komorbiditetima te poboljšava njihovu sposobnost za obavljanje svakodnevnih
aktivnosti i okupacija. Procjena koju provode radni terapeuti uključuje prikupljanje informacija o
zdravstvenoj povijesti djeteta, promatranje simptoma, funkcionalnu procjenu utjecaja TS-a na
izvođenje svakodnevnih aktivnosti i okupacija, analizu okoline djeteta i izradu specifičnih i
individualiziranih planova intervencije. Intervencije radnih terapeuta mogu uključivati
funkcionalne i kompenzacijske pristupe za stjecanje vještina i omogućavanje okupacijske izvedbe
i participacije, psihoedukaciju i kognitivno-bihevioralnu terapiju.
Cilj pisanja ovog rada je podići svijest o Touretteovom sindromu, o izazovima s kojima se
susreću djeca i mladi sa sindromom te istaknuti važnost uloge radne terapije u podršci djece i
njihovih obitelji. Smanjenjem stigme koju nosi sindrom i omogućavanjem okupacijske i socijalne
participacije kroz podizanje znanja, razumijevanja i svijesti, nada se da će ovaj rad pozitivno
doprinijeti kvaliteti života osoba s TS-om. |