Urogenitalni problemi i urinarna inkontinencija, definirana kao nevoljno ispuštanjeurina, često se smatra poremećajem kod žena nakon poroda i u postmenopauzi. Međutim, ovaj poremećaj, kako studije od Pires i suradnika pokazuju ima visoku učestalost urogenitalnihproblema među mladim sportašicama. Zapravo, Rodríguez-López i suradnici sugerirajudažene koje sudjeluju u repetitivnim, visoko-utjecajnim sportovima imaju najveći rizikodurinarne inkontinencije. Kod tih sportašica, nedostatak dovoljne snage i koordinacijezdjeličnog dna za izdržavanje povećanja intraabdominalnog tlaka povezanog sa sportomrezultira urogenitalnim problemima vezanih uz tjelesnu aktivnost te može biti prediktorurinarne inkontinencije u kasnijoj odrasloj dobi. U ovom radu istražena je uloga fizioterapijeu tretmanu urogenitalnih problema kod profesionalnih sportašica. Uvođenjemfizioterapijskihmetoda u terapijski pristup, postignut je značajan napredak u poboljšanju funkcionalnosti urogenitalnog sustava i smanjenju simptoma kod sportašica koje se suočavajus ovimproblemima. Analizirane su različite metode fizioterapije, uključujući terapijske vježbe, manualnu terapiju, elektroterapiju i biofeedback tehnike, koje su pokazale obećavajućerezultate u poboljšanju mišićnog tonusa, kontrole mokraće i smanjenju boli kod sportašica.