Prijelom je udružena ozljeda mekog tkiva ekstremiteta i prekid kontinuiteta kosti, a nastaje djelovanjem vanjske sile. Liječenje prijeloma može biti konzervativno i operacijsko, a izbor metode ovisi o stanju bolesnika i tipu loma. Konačna dijagnoza prijeloma danas se može ustanoviti samo pomoću radiološke obrade. Dijagnostički minimum kod svake sumnje na prijelom duge cjevaste kosti predstavljaju radiogrami u dva smjera s prikazom oba susjedna zgloba. za neke dijelove zbog anatomske specifičnosti treba načiniti rendgenske snimke u posebnim projekcijama. Prijelomi trohanterne regiji najčešći su prijelomi među starijom populacijom te sa sobom nose visok stupanj mortaliteta. Nakon kliničkog pregleda, dijagnoza pertrohanternog prijeloma postavlja se na osnovu radioškog nalaza izgleda frakturne pukotine te ih se tretira na osnovu vrte prijeloma. za operacijsko liječenje prijeloma proksimalnog femura dostupan je velik broj intramedularnih i ekstramedularnih osteosintetskih sredstava. Trenutno je premalo dokaza koji bi jednu osteosintezu izdvojili kao najboljom. Za sam rad potrebno je strogo poštivati standarde rada u operacijskoj sali, održavanja instrumenata te sigurnosti kirurgije.