Intelektualne teškoće ne definiraju bolest već ispodprosječno intelektualno funkcioniranje. Nastaju do 18. godine te se češće javljaju kod muškaraca. Uzroci intelektualnih teškoća dijele se na prenatalne, perinatalne i postnatalne. Kod većine je prisutna laka intelektualna teškoća, a postoje još i umjerena, teška i duboka. Kako bi zdravstvena njega bila što učinkovitija potrebno je primijeniti holistički pristup, uzeti anamnezu, definirati probleme i ciljeve te izabrati primjerene intervencije za rješavanje problema. Kroz ovaj rad obraditi će se samo neka, najčešća stanja koja su neposredan uzrok nastanku intelektualnih teškoća. Cerebralna paraliza je jedan od trajnih razvojnih poremećaja koji ograničavaju pokrete i položaj tijela, a mogu uzrokovati i invalidnost. Ona nastaje zbog oštećenja mozga, lezije ili anomalije, tijekom rane faze razvoja. Autizam označava razvojni poremećaj koji zahvaća gotovo sve psihičke funkcije i traje doživotno. Djeca s autizmom se izgledom ne razlikuju od ostale djece, ali slabije komuniciraju i emocionalno su hladniji. Njima je često potrebna pomoć druge osobe u obavljaju uobičajenih radnji. Kod neonatalnog oštećenja sluha dolazi do poremećaja perceptivnog i motoričkog sustava. Prisutno je kod 1 do 3 na 1000 rođene djece. Oštećenje može biti prisutno u bilo kojem dijelu uha. Navedena oštećenja se ne mogu liječiti, ali dijete može napredovati u skladu s vlastitim mogućnostima. Zato je važno da se dijagnoza otkrije na vrijeme. Od medicinske sestre se očekuje znanje, profesionalnost, empatija, strpljenje i kreativnost. S obzirom na djetetovo stanje, izrazito je važna komunikacija i odnos s roditeljima.