Sažetak | Amputacija, kirurški postupak uklanjanja dijela tijela ili organa, donjih ekstremiteta
izvodi se kada je neživo tkivo donjih ekstremiteta prisutno iz mnogo razloga, uključujući
ishemiju, infekciju, traumu ili malignitet i služi kao postupak za spašavanje života. Amputacija
ekstremiteta može dovesti do učinaka koji mijenjaju život, kao što je izmijenjena slika tijela,
invaliditet, gubitak posla, kronična bol, tjeskoba i depresija koji negativno utječu na kvalitetu
života i psihosocijalnu prilagodbu. Za uspješne ishode skrbi potreban je multidisciplinarni
timski pristup koji uključuje obitelj, anesteziologa, kirurga, medicinsku sestru, protetičara,
radnog terapeuta ili fizioterapeuta, usluge akutne i kronične boli te usluge rehabilitacije.
Amputacija predstavlja nepovratnu kiruršku opciju koja može rezultirati fizičkim oštećenjima
i tjelesnim unakaženjem. Mnoga su istraživanja u području amputacije objavila da se gubitak
ekstremiteta obično izjednačava s gubitkom supružnika, gubitkom vlastite percepcije
cjelovitosti, simboličnom kastracijom, pa čak i smrću, što kod bolesnika može rezultirati
ozbiljnom emocionalnom traumom i rezultirati lošom kvalitetom života. Nakon što se donese
odluka o uklanjanju dijela ekstremiteta, potrebno je odlučiti o razini amputacije, što može imati
značajne posljedice pa postoji niz čimbenika koje treba uzeti u obzir prilikom planiranja
operacije, a to su granica mrtvog ili bolesnog tkiva, zatim prikladnost za protezu, pokretljivost
i funkcija te izgled tijela. Indikacije za amputaciju vezane su uz stupanj nekroze ili vitalnosti
tkiva, a izvodi se jednokratno ili etapno (amputacija nakon koje slijedi rekonstrukcija). Odluka
o primjeni bilo kojeg pristupa uvelike ovisi o kliničkom statusu bolesnika i kvaliteti mekih tkiva
na željenoj razini amputacije, s primarnim ciljem izrezivanja nevitalnog i inficiranog tkiva.
Perioperacijsko razdoblje omogućuje medicinskoj sestri provesti fizičku, psihološku i socijalnu
pripremu bolesnika za amputaciju ekstremiteta. To je razdoblje kada multidisciplinarni tim radi
zajedno kako bi ispunio te potrebe. Zdravstveni radnici međusobno su ovisni; učinkovita
komunikacija između članova tima ključna je za dobrobit bolesnika. Medicinska sestra ima
značajnu ulogu u perioperacijskoj skrbi za bolesnika budući da odgovorna za prijeoperacijsku
pripremu, sudjeluje u intraoperativnoj skrbi te provodi intervencije tijekom poslijeoperacijskog
zbrinjavanja, što uključuje skrb za operacijsku ranu, liječenje boli, sprječavanje infekcije i
edukaciju bolesnika i obitelji. |