Sažetak | Karcinomi grkljani najčešće su maligne bolesti glave i vrata. Simptomi ovise o
lokalizaciji malignog procesa te stupnju proširenosti bolesti. Najčešće je prisutna bezrazložna
promuklost koja traje dulje vrijeme, kašalj, osjećaj stranog tijela ili bol grlu, kasnije su vidljive
promjene u obliku čvorića, stridor, poteškoće gutanja i disanja te nenamjeran gubitak tjelesne
težine. Dijagnostika karcinoma larinksa započinje posjetom liječniku specijalisti
(otorinolaringologu), uzimanjem anamneze uz klinički pregled bolesnika. Pregled uključuje
indirektnu laringoskopiju kojom je moguće otkriti veće tumorske tvorbe ili fiberendoskopiju
kojom je moguće dokazati prisutnost manjih tumora i odrediti stupanj proširenosti bolesti. Od
ostalih dijagnostičkih pretraga koriste se endoskopske pretrage ždrijela i jednjaka a često
radiološke pretrage vrata i toraksa ,CT te PET CT, ovisno o odluci liječnika. Liječenje karcinom
larinksa ovisi o vrsti, mjestu, proširenosti bolesti te općem stanju bolesnika, a moguće je
kirurškim i radiološkim metodama, primjenom kemoterapije te imunoterapije. Isto tako su česte
kombinacije pojedinih metoda kako bi se potpuno odstranio tumor i spriječila pojava metastaza.
Pri kirurškom liječenju najčešće se primjenjuje djelomično ili potpuno odstranjuje larinksa, a
ako je potrebno i okolnih anatomskih struktura. S obzirom na anatomsko-fiziološku
specifičnost larinksa, prolaz zraka prema donjim respiratornim organima, formiranje glasa i
govora te sprječavanje ulaza hrane i tekućine u donji dišni sustav, svaki kirurški zahvat u tom
dijelu ima određene posljedice za bolesnika. Kod parcijalnih resekcija larinksa one su nešto
blaže i prolaze s vremenom, no nakon zahvata totalne laringektomije bolesnici trajno gube
mogućnost normalnog laringealnog govora, a disanje je moguće preko otvora na vratu
(traheostome). Osim raznih tretmana same bolesti bolesnici nakon liječenja ponovo uče disati,
govoriti, gutati na neke nove načine. Često se osjećaju bespomoćno, i skloni su povlačenju u
sebe te isključuju iz okoline. S obzirom na navedene specifičnosti bolesnika s karcinomom
larinksa, liječenje zahtijeva multidisciplinarni pristup i suradnju više profila zdravstvenih
stručnjaka. Medicinska sestra/tehničar najveći dio vremena provodi s bolesnikom i uz njega je
tijekom svih etapa njegova liječenja. Njena uloga je ključna u zbrinjavanju takvih bolesnika, od
samog ambulantnog pregleda, postavljanja dijagnoze, dolaska na odjel, tijekom cijele
perioperativne pripreme te pomoći pri aktivnostima zbrinjavanja neposredno nakon zahvata te
kasnije tijekom rehabilitacije bolesnika. Tijekom pružanja zdravstvene njege opaža i sakuplja
određene podatke, utvrđuje potrebe i prioritete bolesnika te na osnovu njih izrađuje individualan
plan zdravstvene njege, ovisno o potrebama bolesnika. Isto tako surađuje s članovima
multidisciplinarnog tima, savjetuje bolesnika i njegove obitelj o određenim postupcima važnim
za daljnju skrb i život bolesnika. Motivira i pruža podršku bolesniku pri aktivnostima
samozbrinjavanja kako bi postigli što veću samostalnost, bolju prilagodbu i postigli kvalitetu
životu što sličniju onoj prije same bolesti. |