Multipla skleroza je autoimuna bolest koja zahvaća središnji živčani sustav, najčešće pogađajući mlade odrasle osobe u dobi od 20 do 40 godina. Žene su 2-3 puta podložnije ovoj bolesti u usporedbi s muškarcima. Bolest se odlikuje kroničnom upalom, demijelinizacijom i neuronskim gubitkom. Postoje četiri glavna klinička podtipa multiple skleroze: relapsnoremitentna, sekundarno-progresivna, primarno-progresivna i progresivno-relapsirajuća multipla skleroza. Razvoj bolesti povezuje se s okolišnim čimbenicima, genetskom predispozicijom i virusnim infekcijama. Fizioterapija igra ključnu ulogu u liječenju multiple skleroze. Fizioterapijska intervencija usmjerena je na simptome kao što su spastičnost, problemi s hodom, ravnotežom, fleksibilnošću i koordinacijom. Spastičnost, koja se definira kao patološko povećanje mišićnog tonusa, posljedica je oštećenja gornjeg motornog neurona. Ovaj simptom često predstavlja jednu od najtežih prepreka u svakodnevnom životu osoba oboljelih od multiple skleroze. Procjena fizioterapeuta kod bolesnika s multiplom sklerozom usmjerena je na prikupljanje informacija o problemima i preostalim funkcionalnim sposobnostima pacijenta. Fizioterapijski postupci za rješavanje spastičnosti imaju za cilj smanjenje njenog utjecaja te prevenciju sekundarnih komplikacija.