Kada neuro - mišično koštani sustav u području zdjelice nije u funkciji, odnosno kada postoji bilo kakvo odstupanje u vidu disfunkcije ili oštećenja, kod ljudi se može manifestirati neobičan obrazac hoda. Trendelenburgov hod specifična je problematika koja se javlja u zdjeličnom području uslijed jednostrane slabosti m. gluteus medius - a. Dugi niz godina obostranu slabost m. gluteus medius – a i hod koji se posljedično javlja nazivao se gegav ili pačji, no detaljnijim proučavanjem u praksi došlo je do značajnih promjena. Kod Trendelenburgovog hoda iznimno je naglašen obrazac hoda koji se očituje spuštanjem zdjelice na kontralateralnu stranu, a ime je dobio po njemačkom kirurgu Frierdrichu Trendlenburgu, koji se svojevremeno davne 1895. godine osmislio i funkcionalan test procjene za krucijalni m. gluteus medius. U Friedrichovo vrijeme test je služio za dijagnosticiranje kongenitalne luksacije kuka, Perthesove bolesti i pseudoartroze kuka, a danas se on koristi unutar fizioterapijske procjene zajedno sa specifičnim kliničkim testovima te kroz subjektivnu i objektivnu procjenu najčešće u dijagnosticiranju Trendelenburgovog hoda ili neke druge disfunkcije područja zdjelice. Fizioterapijska procjena neizostavan je alat kojim se fizioterapeut služi kako bi što ranije utvrdio radi li se doista o Trendelenburgovom hodu ili pak o nekom drugom deficitu te kako bi prevenirao daljnja oštećenja i bolesti. Problematika Trendelenburgovog hoda se vrlo lako rehabilitira unutar fizioterapije kroz fizioterapijsku intervenciju od strane fizioterapeuta. Fizioterapijska intervencija kod slabosti m. gluteus medius – a vrlo je jednostavna, a temelji se na terapijskim vježbama. Uglavnom se koriste vježbe zatvorenog kinetičkog lanca. Primarni cilj fizioterapijske intervencije je ojačati m. gluteus medius – a kroz terapijske vježbe za jačanje mišića. Osim terapijskih vježbi za jačanje mišića u praksi se koriste i terapijske vježbe za poboljšanje koordinacije i balansa. Bitno je naglasiti da se pri kraju rehabilitacije ojačaju i preostali mišići kuka, ekstenzori koljena, dorzalni i plantarni fleksori gležnja kako bi donji ekstremiteti bili u fiziološkom položaju, da se pacijent što prije može vratiti aktivnostima svakodnevnog života.