Sažetak | Ovaj rad pruža pregled specifičnosti komunikacije s pacijenticama oboljelim od raka dojke,
jedne od najčešćih malignih bolesti žena globalno. Rak dojke predstavlja ozbiljan
javnozdravstveni problem i prijetnju ženama diljem svijeta. Globalne procjene otkrivaju značajne
nejednakosti u incidenciji na osnovi indeksa ljudskog razvoja. Teret bolesti je osobito velik u
zemljama s niskim i srednjim prihodima, što ukazuje na potrebu za učinkovitijim strategijama
prevencije, ranog otkrivanja i liječenja. U Hrvatskoj, dojka je najčešće sjelo raka kod žena
najmanje zadnjih 20 godina.
U prvom dijelu rada prikazani su medicinski aspekti raka dojke, obuhvaćajući
epidemiologiju, etiologiju i rizične čimbenike, te klasifikaciju, dijagnostiku i liječenje Ovaj
kontekst pruža temelj za dublje razumijevanje složenosti bolesti i izazova s kojima se pacijentica
suočava.
Preostali dio rada je usmjeren na komunikacijske potrebe pacijentica. Istražene su
informacijske potrebe i preferencije pacijentica, proces donošenja odluka o liječenju te specifični
izazovi u razgovorima o osjetljivim temama kao što su seksualnost i palijativna skrb. Zbog
složenosti bolesti i njenog liječenja, pacijentice s rakom dojke imaju specifične komunikacijske
potrebe koje se odnose na razumijevanje dijagnoze, opcije liječenja i očekivane ishode. Istaknuta
je potreba za empatijom i prilagodljivošću u komunikaciji kako bi se osigurala kvalitetna skrb koja
uvažava emocionalne i psihološke aspekte bolesti.
Kulturne i socijalne specifičnosti u komunikaciji s pacijenticama također su značajna tema
ovog rada. Različite kulturne pozadine pacijentica mogu značajno utjecati na njihove stavove
prema bolesti i terapiji, što dodatno komplicira komunikaciju i zahtijeva kulturnu kompetenciju
od strane zdravstvenih djelatnika. Kulturalna kompetencija zdravstvenih djelatnika od presudne je
važnosti za pružanje prilagođene i učinkovite skrbi, posebno u današnjem, multikulturalnom
društvu. Također, obrađena su pitanja koja se odnose na komunikaciju o dijagnozi, liječenju i
palijativnoj skrbi, s posebnim fokusom na informirani pristanak i zajedničko donošenje odluka.
Završni dio rada posvećen je ulozi medicinskih sestara i tehnologije u komunikaciji s
pacijenticama. Medicinske sestre imaju nezamjenjivu ulogu u pružanju edukacije i emocionalne
podrške, dok telemedicina i drugi tehnološki alati otvaraju nove mogućnosti za poboljšanje
kontinuirane skrbi. |