Idiopatske upalne miopatije (eng. idiopathic inflammatory myopathies - IIM) su heterogena skupina sistemskih bolesti vezivnog tkiva u čijoj podlozi leži imunosno-posredovano oštećenje mišića uslijed kronične upale. Na temelju kliničkih, histoloških i imunoloških obilježja mogu se razlikovati zasebni entiteti kao što su dermatomiozitis, polimiozitis, miozitis inkluzijskih tjelešaca te miozitisi u sklopu drugih sistemskih bolesti. IIM su karakterizirane slabošću proksimalnih mišića, znakovima upale i oštećenja mišića i drugih organskih sustava, prvenstveno pluća. Većina bolesnika s IIM ima prisutna autoantitijela. Do sada otkrivena autoantitijela specifična za miozitise (eng. myositis-specific autoantibodies - MSA) mogu se podijeliti u tri osnovne skupine: anti-aminoacil tRNA sintetaza (anti-ARS), anti-Mi-2 i anti-signal prepoznavajući faktor (anti-SRP). Autoantitijela povezana s miozitisima (eng. myositis-associated autoantibodies - MAA) su anti-Ro52, anti-PM-Scl, anti-Ku i anti-U1RNP, anti-cN-1A, anti-RuvBL1 i anti-RubBL1. Laboratorijska dijagnostika idiopatskih upalnih miopatija se temelji na razini kreatin kinaze u serumu, razini drugih mišićnih enzima, sedimentaciji eritrocita, antitijelima povezanim s bolestima vezivnog tkiva te MSA i MAA antitijelima. Autoantitijela specifična za miozitise se mogu otkriti indirektnom imunofluorescencijom, Luminex metodom i imunoblot metodom. Imunoblot je metoda visoke osjetljivosti pomoću koje se