Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razinu (ne)ugodnosti kod studenata zdravstvenih studija (radna terapija, fizioterapija, sestrinstvo) tijekom predviđenih ili stvarnih kliničkih interakcija s klijentima/pacijentima, kako bi se dobila povratna informacija na koji način se studenti nose s takvim situacijama, koju razinu (ne)ugode doživljavaju te je li potrebno nešto mijenjati u nastavnom programu kako bi se studente bolje pripremilo na takve situacije. Sudionici su ispunjavajući Upitnik skale ugodnosti (Comfort Scale Questionnaire) kao tri najneugodnije situacije okarakterizirali stavke „Koliko bi Vam bilo ugodno kada biste zatekli klijenta kako masturbira?“ (98,1%), „Koliko bi Vam bilo ugodno raditi s pacijentom koji prikriveno izražava seksualne namjere?“ (94,4%), „Koliko bi Vam bilo ugodno raditi s pacijentom koji otvoreno izražava seksualne namjere?“ (92,7%). Tri stavke koje su studenti okarakterizirali kao najugodnije, ali još uvijek s visokom razinom neugodnosti su „Koliko bi Vam bilo ugodno ulaziti u profesionalni kontakt s muškom osobom homoseksualne orijentacije?“ (49,7%), „Koliko bi Vam bilo ugodno ulaziti u profesionalni kontakt sa ženskom osobom homoseksualne orijentacije?“ (52,8%), „Koliko bi Vam bilo ugodno odgovarati pacijentici od 14 godina koja traži kontracepciju?“ (69,7%). Većina ispitanika (55,6%) smatra da se obrazovni sustav nije adekvatno bavio seksualnom problematikom kako bi se optimalno mogli nositi sa situacijama koje su navedene u Upitniku. Daljnjim istraživanjima potrebno je dublje istražiti temu neugodnosti koja je povezana sa seksualnom problematikom te na koji način bi se mogla povećati razina ugodnosti u kliničkoj praksi.