Limfom predstavlja malignu bolest limfnog sustava koji je dio obrambenog, imunološkog sustava i sastoji se od međusobno povezanih limfnih žila, limfnih čvorova i organa koji uključuju: koštanu srž, prsnu žlijezdu, slezenu i krajnike. Točan uzrok nastanka limfoma nije poznat, no istraživanja su pokazala da postoji više faktora rizika za obolijevanje od limfoma kao što su dob, oslabljeni imunološki sustav, infektivne bolesti. Limfni sustav ispunjen je bezbojnom tekućinom koja se naziva limfa i sadrži limfocite stanice koje se bore protiv infekcije. U slučaju pojave mijenjanja tih stanica dolazi do njihovog nakupljanja u limfnim čvorovima i nastanak tumora.Postoje dvije osnovne grupe limfoma, a to su Hodgkin limfom - maligno oboljenje karakterizirano bujanjem karakterističnih stanica po imenu Reed-Sternbergove stanice i Non Hodgkin limfom - koji se ujedno još dijeli prema brzini tumorskog rasta na indolentni limfom niskog gradusa i neindolentni limfomi srednjeg i visokog gradusa. Najčešći simptomi su: bezbolni otok limfnih čvorova vrata, otok u preponama ili pazusima, povišena tjelesna temperatura, gubitak na težini, izraženo noćno znojenje.Dijagnoza se postavlja na temelju krvne slike, biokemijskih nalaza krvi te radioloških snimanja ovisno o indikacijama (rtg snimke, CT, MR).Za postavljanje definitivne dijagnoze neophodno je učiniti biopsiju tumorske promjene i biopsiju koštane srži. Pomoću Ann Arbor sustava se određuje stadij bolesti odnosno stupanj zahvaćenosti. Glavni cilj liječenja limfoma jest postići ozdravljenje, jer limfomi pripadaju skupini izlječivih karcinoma. Kako bi najbolje odredili terapiju za bolesnike potrebno je razmotriti stadij bolesti, vrstu bolesti, da li je bolesnik već primao terapiju, dob bolesnika i njegovo opće stanje. U izboru vrste liječenja bitan je multidisciplinarni pristup u kojem sudjeluju stručnjaci raznih područja medicine kao što su onkolozi, radiolozi, no izuzetno je važno uključiti i samog bolesnika. Liječenje se najčešće provodi kemoterapijom, radioterapijom ,transplantacijom koštane srži i terapijom monoklonim antitijelima. Cilj liječenja i rehabilitacije je postizanje što bolje kvalitete života u bolesnika.Skrb za oboljele od malignih bolesti je vrlo složena i zahtijeva od medicinske sestre posjedovanje brojnih specifičnih znanja i vještina. Medicinska sestra je neprestano uz bolesnika i pruža mu potrebnu pomoć (fizičku, psihičku, edukacijsku) bilo da je ishod bolesti povoljan (izlječenje i oporavak) ili nepovoljan (olakšavanje posljednjih trenutaka - palijativna skrb). Važno je da bolesnik sudjeluje u planiranju zdravstvene njege i u samozbrinjavanju. U dogovoru s njim sestra će planirati ciljeve i intervencije i izraditi plan zdravstvene njege. Potrebno je pomoći bolesniku pri onome što ne može, a omogućiti mu da sam radi što može kako bi očuvao samopoštovanje i dostojanstvo [1].