Štitnjača je žlijezda sa unutarnjim lučenjem hormona smještena sprijeda, u donjoj polovici vrata, ispod grkljana a ispred dušnika. Građena je od dva režnja koji su međusobno povezani središnjim suženim dijelom. Radom štitnjače u fiziološkim okolnostima upravljaju hipotalamus i hipofiza. U nadzoru rada štitnjače najvažnija je hipofiza koja pomoću tireotropina (TSH) potiče štitnjaču na stvaranje hormona. Promjene anatomije i funkcije štitnjače mogu biti posljedica raznih patoloških procesa koji zahtijevaju njeno liječenje. U radu je prikazana anatomija i fiziologija štitne žlijezde, bolesti i tumori štitne žlijezde, dijagnostika, načini liječenja te prijeoperativno i postoperativno stanje bolesnika. Bolesti štitne žlijezde mogu se grubo podijeliti u tri skupine: hipertireoza (pojačan rad štitnjače), hipotireoza (smanjen rad štitnjače) te tumori štitnjače. Kako bi se ustanovila pravilna dijagnoza treba učiniti kvalitetnu dijagnostiku te može započeti liječenje bolesnika. Liječenje može biti medikamentozno, kirurško i radioaktivnim jodom. Kako bi bolesnik bio upućen u stanje svoje bolesti važno je da razgovara sa liječnikom i medicinskom sestrom koja će mu pružiti osjećaj sigurnosti. Bolesniku je potrebno objasniti sve postupke kojima će biti podvrgnut, na taj način će se osjećati dijelom tima. Cilj rada je prikazati intervencije medicinske sestre u fizičkoj i psihičkoj pripremi bolesnika za operativni zahvat. Opisana je uloga medicinske sestre i u ranom postoperativnom praćenju bolesnika, te prepoznavanju i liječenju mogućih komplikacija. Medicinska sestra mora posjedovati odgovarajuće znanje kako bi znala prepoznati problem te kako bi educirala bolesnika. Važno je napomenuti da skrb medicinske sestre započinje po dolasku u bolnicu i traje sve do završetka njegovog boravka.