Lijekovi su tvari koje se unose u organizam ili se primjenjuju na njegovoj površini. Dolaze u različitim oblicima, a samim time se i različito primjenjuju. Razlikujemo čvrste, polučvrste, tekuće i plinovite oblike lijekova. Lijekovi se unose u organizam enteralno, parenteralno i lokalno. Enteralan unos lijekova podrazumijeva unos lijekova preko probavnog sustava. To je najčešći i najjednostavniji način uzimanja lijeka. Parenteralan put je put primjene gdje se zaobilazi probavni sustav. Ovaj naziv se najčešće rabi za primjenu lijeka putem injekcija. Injekcije primjenjujemo kada želimo postići brz i potpun učinak lijeka, kada pacijent ne može progutati lijek ili kada je pacijent bez svijesti. Prednost ovog načina primjene lijeka je mogućnost primjene točne i precizne doze lijeka. Kod parenetralne primjene lijeka može doći do ozbiljnih komplikacija, a najteža je anafilaktični šok. Lokalna primjena podrazumijeva primjenu lijeka na kožu ili sluznicu. Karakteristično je da lijekovi djeluju lokalno i da se ne apsorbiraju u velikim količinama. Obično se lokalni lijekovi primjenjuju dva do tri puta na dan kako bi se postigao terapijski učinak. Primjena lijekova spada u kompetencije medicinske sestre. Sigurna primjena lijekova podrazumijeva pet pravila i tri provjere. Pogreške se događaju ako se medicinska sestra ne pridržava jednog ili više pravila sigurne primjene.