Metoda klonske selekcije zasniva se na pretpostavci da u proizvodnim nasadima postoji stanovita genetska i zdravstvena varijabilnost, te da izbor elitnih trsova, njihovo ispitivanje i sukcesivno razmnožavanje mogu dovesti do izdvajanja superiornih klonova koji mogu značajno unaprijediti proizvodnju grožđa i vina neke sorte. Cilj klonske selekcije je, iz populacije sorte u razmnožavanju, eliminirati negativne, te identificirati pozitivne mutante s vinogradarsko-vinarskog aspekta, slobodne od gospodarski značajnih vegetativno prenosivih bolesti, te kontroliranim razmnožavanjem dovesti iste u status priznatog klona u kategoriji „certificirani sadni materijal“. U RH do 2000. godine nije bilo sustavne selekcije, pogotovo klonske selekcije, pa su naši rasadničari prisiljeni, ukoliko žele proizvoditi kvalitetniji sadni materijal, klonove za podizanje matičnih nasada nabavljati u inozemstvu. U slučaju hrvatskih autohtonih sorata se ne može niti to, jer ih u proizvodnji inozemnih rasadnika u pravilu nema. Klonska selekcija pokrenuta je 2000. godine, do danas na ukupno 12 sorata vinove loze: Kraljevina, Škrlet, Žlahtina, Moslavac, Graševina, Plavac mali, Plavina, Maraština, Grk, Vugava, Pošip i Debit. Kod svih ovih sorata su u dosadašnjem tijeku selekcije uspostavljeni pokusni nasadi klonskih kandidata koji omogućavaju njihovu usporedbu u ujednačenim uvjetima. Dosadašnji postupak njihove evaluacije se svodio na uobičajene, klasične metode (prinos, osnovni parametri kakvoće, tolerantnost prema biotskim i abiotskim čimbenicima...), dok moderne analitičke metode nude mogućnost stvaranja potpunije slike o gospodarskim karakteristikama i proizvodnoj vrijednosti promatranih klonskih kandidata. To se prije svega odnosi na analizu kemijskih spojeva u grožđu (ili sekundarnih metabolita) važnih za kakvoću budućeg vina, poput polifenola i aromatskih spojeva. Svrha ovog istraživanja je bila proširiti gospodarsku evaluaciju klonskih kandidata najvažnijih autohtonih sorata vinove loze, te temeljem rezultata dobivenih dodatnim analizama dobiti potpuniju sliku o njihovoj vrijednosti u svrhu izbora najboljih klonova koji će se uključiti u završno ispitivanje (homologaciju). Time se stvorila osnova za bolje iskorištenje potencijala ovih sorata, te bolju i točniju valorizaciju njihovih proizvodnih značajki.