Politički marketing je novija grana marketinga, a koji se u moderno doba nametnuo kao neophodan u demokratskom, višestranačkom sustavu. Podrška se biračkog tijela želi steći pod bilo koju cijenu, posebice kada je u pitanju natjecanje s drugim političkim kandidatom, odnosno političkom strankom ili političkim programom. Upravo u takvoj situaciji, politički marketing može biti instrument koji će pomoći u pobjedi, ali i porazu. Politički marketing može pozitivno utjecati na zaokupljenost političkom participacijom mladih birača i birača općenito, ali isto tako može imati i negativan utjecaj ukoliko se ne koristi ispravno. Kroz komunikaciju s biračima, posebice putem medija, do izražaja dolazi komunikacijski stil, utjecaj na emocije, uvjerljivost i slično. Sve navedeno utječe na birače koji gledaju takav sadržaj, ali važno je razlučiti kako se u nekim slučajevima takvim sadržajem može pozitivno utjecati na birače, izazvati pozitivne i snažne emocije te utjecati na njihovo mišljenje i stav. No, isto tako se može djelovati i u suprotnom smjeru, odnosno mogu se izazvati negativne emocije. Upravo se zato u ovom radu istražuje tema utjecaja komunikacije i odnosa s javnošću s emocijama, mišljenjem, stavom i percepcijom. Istražit će se, na primjeru aktualnog predsjednika RH, Zorana Milanovića, te bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, kako oni utječu i utječu li uopće na ispitanike iz istraživanja svojim medijskim istupima. Moguće je zaključiti kako su ispitanici za komunikacijski stil aktualnog predsjednika Milanovića prepoznali da je u srednjoj do manjoj mjeri emotivan i u srednjoj mjeri podržavajući. S druge strane, komunikacijski stil bivše predsjednice Grabar-Kitarović ispitanici su ocijenili kao podržavajući i emotivan. Time je vidljiva poveznica između odabranih političara koji su od strane ispitanika prepoznati da koriste sličan komunikacijski stil.