Glavni cilj ovog rada bio je istražiti kakav je identitet i imidž marke Međugorja kao destinacije vjerskog turizma. Rad definira marku destinacije te nastoji prikazati utjecaj marke destinacije vjerskog turizma na čitav turistički razvoj takve destinacije i njezine turističke dolaske. Kroz rad se otkriva kako Međugorje svoju marku ne gradi sustavno i planski, ali se ipak može reći kako postoje odrednice zbog kojih to mjesto ima svoj imidž i na kojima bi stoga moglo dalje izgrađivati svoju marku. Kroz istraživanje o brandu (marki) Međugorja, dolazi se do zaključka kako se Međugorje vrlo često percipira kao mjesto mira, zajedništva i molitve među hodočasnicima, ali i među onima koji to nisu. Isto tako većina hodočasnika dolazi u Međugorje u potrazi za mirom i iz toga se može zaključiti kako je marka Međugorja konzistentna. Glavni nedostatak marke jest previše naglašen materijalizam u toj destinaciji s obzirom da je to destinacija vjerskog turizma . Što se tiče vjerske i ostale turističke ponude, hodočasnici su jako zadovoljni osim u području prometne povezanosti i dostupnosti gdje je izraženo manje zadovoljstvo. Međugorje se također značajno razlikuje od ostalih sličnih marijanskih svetišta gdje postoje neke ključne razlike važne hodočasnicima (svakodnevna Gospina ukazanja) na kojima Međugorje treba graditi svoj identitet.