Polazeći od pretpostavki resursne teorije, poduzeće bi za razvoj konkurentske prednosti trebalo počinjati, ali i završavati, s internom analizom. Posjedovanjem VRIN resursa, poduzeće može razviti određenu strategiju, koja će mu u potpunosti odgovarati, kako bi njenom implementacijom postiglo zadane ciljeve. Dakle, ukoliko posjeduje resurse koji su vrijedni, rijetki, neimitativni i nezamjenjivi te ako poduzeće ima sposobnost da kao organizacija na najbolji mogući način iskoristi te resurse, tada ima veliku mogućnost da se odvoji od konkurencije. Međutim, zbog promjenjive okoline, vrijednost koju stvori implementacijom strategije, koja se temelji na upotrebi VRIN resursa, poduzeće mora tijekom cijelog svog životnog vijeka razvijati i nadograđivati kako je konkurenti ne bi umanjili. To se ostvaruje primjenom dinamičkih sposobnosti. Sama primjena čini veliku važnost za poduzeće jer je obične ključne sposobnosti vrlo teško imitirati čime se gubi njihova homogenost. Na taj način zadovoljava se pretpostavka heterogenosti koja zajedno s imobilnosti resursa čini temeljne pretpostavke teorije.