Iako se metode tretmana zatvorenika razlikuju od države do države, postoji konsenzus oko korištenja općih metoda tretmana koje se odnose na rad, obrazovanje i slobodno vrijeme zatvorenika. Ciljevi ovog rada su načiniti usporednu analizu formalnih dokumenata koji oblikuju opće metode tretmana u zemljama Europske Unije te dati prikaz primjera dobre prakse u provođenju. Svrha ovog rada je kritička analiza rezultata poredbe i primjera dobre prakse te formiranje prijedloga za unapređenje zatvora i kaznionica Republike Hrvatske u području općih metoda tretmana. Radom je utvrđeno neslaganje između zakonskih propisa i svakodnevne prakse, najčešće zbog utjecaja izvan kontrole zatvorskih sustava zemalja članica Europske Unije. Iako postoje neslaganja, postoje i brojni primjeri dobre prakse, od onih iz područja rada zatvorenika, do slobodnog vremena, ali i pojedinih primjera koji spajaju tri područja metoda tretmana zatvorenika. Republika Hrvatska s obzirom na vlastite resurse, ekonomsku situaciju, uvjete i mogućnosti svojim zatvorenicima pruža kvalitetan tretman u usporedbi s ostalim zemljama Europske Unije. Kritike koje se odnose na opće metode tretmana zatvorenika jesu nedostatak dostupnih izvješća vezanih uz njihovo provođenje, kao i nedostatak transparentnosti u provođenju istih. Osim toga, za većinu programa ne postoji adekvatna evaluacija te postoji generalni nedostatak informacija o programima unutar kaznionica i zatvora. Autorica smatra da je za unaprjeđenja općih metoda tretmana na području rada u Republici Hrvatskoj potrebno kreirati i provoditi programe koji bi zatvorenike pripremili za traženje zaposlenja i predstavljanje sebe kao potencijalnih zaposlenika te proširenje mogućnosti zaposlenja na zahtjevnijim poslovima. Također, preporuča se proširenje mreže suradnje s civilnim sektorom u području obrazovanja zatvorenika, korištenje zatvorenika sa specijalnim vještinama i znanjima za neformalno obrazovanje drugih zatvorenika te edukacija strukovnih učitelja i priprema za rad sa zatvorskom populacijom. Preporuke u vezi slobodnog vremena odnose se na poticanje zatvorskog osoblja na razmjenu ideja i informacija jer svaki od navedenih primjera dobre prakse u nekom obliku već postoji unutar hrvatskog zatvorskog sustava. Stoga je zadnja preporuka upućena zatvorskom osoblju koje takve prakse provodi te ih se potiče na bilježenje, objavljivanje i širenje iskustva kako bi svojim primjerima doprinijeli kvaliteti općih metoda tretmana u Republici Hrvatskoj.