Cilj ovog diplomskog rada bio je utvrditi doprinos obiteljskih čimbenika, točnije komunikacije, suicidalnim simptomima adolescenata Varaždinske županije. Uz navedeno ispitane su dobne i spolne razlike u iskazivanju suicidalnih simptoma te percepciji obiteljske komunikacije. Istraživanje je dio šireg projekta pod nazivom "Pozitivan razvoj adolescenata u Hrvatskoj" provedenog između 2017. i 2019. godine od strane Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, a u ovom radu korišten je varaždinski uzorak koji broji 1647 srednjoškolaca. Ovim diplomskim radom obuhvaćeno je 30% učenika svih varaždinskih srednjih škola, a to su Medicinska škola, Graditeljska, prirodoslovna i rudarska škola, Strojarska i prometna škola, Gospodarska škola, Prva gimnazija, Druga gimnazija, Srednja strukovna škola, Elektrostrojarska škola i Glazbena škola. Suicidalni rizik ispitan je pomoću istoimene skale korištene u CTC Upitniku za djecu i mlade (Communities That Care-CTC Youth Survey). Skala kojim se ispituje suicidalni rizik sastoji se od četiri pitanja gdje sudionici sa „X“ označavaju vrijede li navedene tvrdnje za njih (DA/NE), a s obzirom na rezultate formiralo se 5 razina suicidalnog rizika. Za ispitivanje komunikacije unutar obitelji korištena je Skala obiteljske komunikacije (Family Communication Scale-FCS, Olson, Gorall i Tiesel, 2004) od 10 čestica koje mjere različite aspekte obiteljske komunikacije gdje sudionici označavaju stupanj slaganja s određenim tvrdnjama na Likertovoj skali, od 1 do 5. Ukupnim rezultatom na skali (od 10 do 50) procjenjuje se stupanj kvalitete obiteljske komunikacije koja može biti niska, umjerena i visoka. Rezultati ukazuju kako su sva 4 simptoma suicidalnosti najčešća kod adolescenata koji procjenjuju kvalitetu obiteljske komunikacije kao nisku. Djevojke mnogo češće od mladića izvještavaju o prisutnosti sva 4 suicidalna simptoma. Mladići u prosjeku iskazuju pozitivniju percepciju obiteljske komunikacije u svojoj obitelji od djevojaka. Mlađi adolescenti obiteljsku komunikaciju procjenjuju pozitivnijom u odnosu na starije, dok ne postoje statistički značajne razlike u zastupljenosti suicidalnih simptoma među mlađim i starijim adolescentima. Rezultati ovog diplomskog rada također pokazuju kako 33,6% adolescenata spada u jednu od kategorija suicidalnog rizika. Ovim diplomskim radom naglašena je važnost obiteljske komunikacije u odnosu na suicidalne simptome adolescenata koju je potrebno staviti u fokus istraživačkog i praktičnog rada.