Ovo istraživanje fokusiralo se na prilagodbu i validaciju skale samooblikovanja studiranja, prema Skali samooblikovanja posla Tims i suradnika (2012), unutar okvira Teorije zahtjeva i resursa na poslu (JD-R). Samooblikovanje studiranja opisuje proaktivne promjene koje studenti unose u svoje akademske zahtjeve i resurse, s ciljem optimizacije iskustva studiranja i povećanja osobne dobrobiti i uspješnosti. Očekivali smo replikaciju strukture od četiri faktora samooblikovanja studiranja: povećanje strukturalnih resursa, povećanje socijalnih resursa, povećanje izazovnih zahtjeva i smanjenje ometajućih zahtjeva. Ispitivala se povezanost ove četiri dimenzije s različitim resursima i zahtjevima, uspješnosti u studiju i akademskom angažiranosti. U ovom transverzalnom istraživanju sudjelovalo je 1008 studenata u Hrvatskoj. Rezultati su pokazali da četverofaktorski model pokazuje zadovoljavajuću faktorsku strukturu. Pronađene su značajne povezanosti između dimenzija samooblikovanja studiranja (povećanje izazovnih zahtjeva, povećanje socijalnih resursa i povećanje strukturalnih resursa) i akademskih resursa, uspješnosti u studiju i akademske angažiranosti, što je u skladu s pretpostavkama JD-R teorije. Međutim, smanjenje ometajućih zahtjeva pokazalo je neočekivane niske negativne povezanosti s resursima, radnom angažiranosti i uspješnosti, što poziva na dodatna istraživanja kako bi se bolje razumjela dimenzija i njezina uloga. Ova saznanja otvaraju put daljnjim istraživanjima koja bi se bavila specifičnim strategijama samooblikovanja studiranja te njihovim utjecajima na akademsku dobrobit.