Rad se bavi analizom stopljenica primjenom teorije konceptualne integracije. I stopljenice i teorija konceptualne integracije svojevrsne su novosti u lingvistici. Stapanje je rječogradni postupak koji je u posljednje vrijeme postao izrazito plodnim, a teorija konceptualne integracije, iako je s razvojem počela u 1990-im godinama, svoje korijene vuče desetak godina prije toga, od 1980. godine kada je, objavom već sada kultne knjige Metaphors We Live By, uspostavljena teorija konceptualne metafore. Iako je teorija konceptualne integracije relativno mlada, pokazalo se da ima određene prednosti u odnosu na teoriju konceptualne metafore – tumačenje jezičnih i nejezičnih ostvarenja, metaforičnih i nemetaforičnih izraza te konvencionalnih i inovativnih metafora, njezinim se dinamičnim pristupom utemeljenim na umnim prostorima podrobnije opisuju preslikavanja i stvaranje novoga značenja. U prvomu dijelu rada najprije se kratko predstavlja teorija konceptualne metafore, koja je, dijakronijski gledano, nastala u 1980-im godinama i svojim ustrojem, hipotezama, ali i slabim mjestima, postala temeljem i poticajem za stvaranjem nove, složenije i dinamičnije teorije konceptualne integracije u 1990-ima. Nakon opisa teorije konceptualne integracije prikazan je odnos dviju spomenutih teorija. U drugomu dijelu rada analizirane su stopljenice podijeljene u dvije skupine – stopljenice nastale stapanjem na leksičkoj i konceptualnoj razini (konceptualne stopljenice) koje stoga nose novo značenje i stopljenice nastale na leksičkoj razini (engl. puns). Pri analizi stopljenica u obzir je uzet neverbalni, slikovni dio – fotomontaža uz koju su stopljenice objavljene jer utječe na značenje. Nakon zaključka, na samomu je kraju navedeno trinaest stopljenica izdvojenih iz Hrvatskoga rječnika stopljenica.