U radu se istražuje utjecaj odnosa između radnog i slobodnog vremena na kvalitetu života u dvjema kulturno različitim zemljama – Hrvatskoj i Japanu. Kvaliteta života u radu se sagledava kao višestruki koncept koji obuhvaća fizičko i mentalno zdravlje, društveni život i obiteljske odnose. Uspoređuju se različiti modeli rada, načini provođenja slobodnog vremena u navedenim zemljama te načini na koje sociokulturni čimbenici oblikuju ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Hrvatska više naglašava važnost provođenja slobodnog vremena i sudjelovanja u društvenim aktivnostima što građanima Hrvatske omogućuje jasnije razdvajanje poslovnog i privatnog života. Japan je, s druge strane, poznat po strogoj radnoj etici, dugim radnim satima i velikoj predanosti radnom mjestu i tvrtki. Ovakav način radne etike dovodi do izazova u postizanju zdrave ravnoteže između poslovnog i privatnog života. U radu se ispituje kako istaknuti različiti pristupi poslovnom i privatnom životu u Hrvatskoj i Japanu utječu na dobrobit pojedinaca, usredotočujući se na fizičko i mentalno zdravlje te društvene odnose. U radu se koristi empirijska analiza sekundarnih izvora, odnosno Zakona o radu u Republici Hrvatskoj, Zakona o radnim standardima u Japanu, prethodna istraživanja na ovu temu te novinski članci. Ključni nalazi ovog rada ukazuju kako obje zemlje imaju slične zakonske okvire koji se odnose na radno vrijeme, no kulturne razlike ovih zemalja utječu na različito prakticiranje tih zakonskih okvira. Radnici u Hrvatskoj imaju više slobodnog vremena zbog čega imaju čvršće društvene odnose i bolje fizičko i mentalno zdravlje, dok radnici u Japanu nemaju slobodnog vremena zbog dugog radnog vremena i prekovremenog rada. Zbog toga se radnici u Japanu suočavaju s većim zdravstvenim problemima i stresom koji stvaraju teške posljedice kao što je sindrom karoshi odnosno smrt od prekomjernog rada. Na kraju rada se daju preporuke za poboljšanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života u Hrvatskoj i Japanu. Preporuke uključuju poticanje fleksibilnog radnog vremena, smanjenje prekovremenog rada i promicanje kulture koja uvažava privatno vrijeme zaposlenika.