U ovom je radu analizirana ljubav kao sastavnica hrvatskih i poljskih frazema. Za prikupljanje korpusa korišteni su poljski i hrvatski rječnici raznih autora. Pri samom prikupljanju građe bilo je vidljivo da i u hrvatskom i u poljskom jeziku postoji velik broj frazema sa sastavnicom ljubav. Korpus obuhvaća 112 frazema – 57 poljskih i 55 hrvatskih. Frazemi su analizirani s obzirom na strukturni, sintaktički, paradigmatski i semantički aspekt, a proučena je i njihova međusobna ekvivalentnost. Sintaktičkom je analizom utvrđeno da imenički frazemi vrše najviše sintaktičkih funkcija – funkciju subjekta, imenskog predikata, apozicije i objekta. Svi se glagolski frazemi u rečenicu uvrštavaju u funkciji predikata, dok pridjevski ispunjavaju funkciju imenskog predikata. Frazemi rečenične strukture u kontekst su uključeni kao samostalne rečenice ili su uvršteni u druge rečenice. Na semantičkom je polju pronađeno više od 35 frazeoloških značenja. U svakom od njih sastavnica ljubav, zadržavajući svoje primarno leksičko značenje ili desemantizirana, ima svoju ulogu u dešifriranju značenja frazema. Većina se analiziranih frazema odnosi na romantičnu ljubav koja je definirana u teorijskom dijelu.