Sažetak | The aim of this multi-paper dissertation (i.e. Scandinavian model PhD thesis) was to address several of the gaps identified in the literature related to the assessment of individual differences in reasoning and decision-making quality, sometimes also referred to as rationality. In first two studies, we tested the construct validity of the cognitive reflection test (CRT) and its nonnumerical counterpart belief-bias syllogisms (BBS; Study 1) and investigated different ways and approaches to solving these tasks (Study 2). We concluded that CRT and another numerical test that does not contain lures are factorially indistinguishable and that lures do not play role in the success on or predictive validity of the CRT or BBS (Study 1). Additionally, we showed that in many cases when CRT and BBS tasks are solved correctly, they are solved relying solely on intuition and not analytical thinking. We conclude that these two tests are therefore not particularly good measure of reflection and analytical thinking engagement as thought before. In Study 3, across two studies, we examined a factorial structure of different cognitive biases tasks in a bid to understand the structure of rationality captured by these tasks and to validate identified rationality factor(s). In both studies, one-factor solution was the most appropriate and, to a large degree, explained by numerical abilities and thinking disposition called actively open-minded thinking (AOT; 61% of the rationality factor variance in Study 1 and 75% in Study 2). We conclude that cognitive biases tasks are highly heterogeneous and not particularly good solution for measuring rationality. Instead, we argue that individual differences in rational judgments and decisions matter are better captured by AOT. In Study 4, across three samples (undergraduates, employed participants and entrepreneurs), we showed that decision-making styles matter for various real-life and work-related outcomes, often adding explanatory power over cognitive abilities and personality traits. Finally, in Study 5, we examined the relevance of managerial AOT for positive organizational and employee-level outcomes. Over two studies, managers’ AOT correlated positively with range of positive personal and organizational outcomes. We concluded that concluded that it would be worthwhile to focus on AOT in selection for leadership positions as well as teach current leaders about the benefits and implementation of this way of thinking. In sum, results of our five studies point to the conclusion that how we think is as important, if not more, for consequential real-life outcomes, than how smart we are. What seem to be the most important is not to avoid decision-making and making them after the process of thinking in an actively open-minded way. |
Sažetak (hrvatski) | Uvod Cilj ove disertacije sačinjene od više radova (tzv. Skandinavski model) bio je pozabaviti se identificiranim nedostacima u literaturi iz domene individualnih razlika u kvaliteti razmišljanja i donošenja odluka, odnosno iz domene racionalnosti. Ovi nedostaci se prvenstveno odnose na pitanja valjanosti nekih od najčešćih načina mjerenja racionalnosti i na gotovo potpuni nedostatak istraživanja individualnih razlika u racionalnosti i kvaliteti donošenja odluka u kontekstu rukovođenja, području u kojem su racionalne prosudbe i odluke od iznimne važnosti. Metodologija i rezultati pet istraživanja: U prvom istraživanju (n = 506 studenata) provjerili smo konstruktnu valjanost testa kognitivne refleksivnosti (eng. Cognitive Reflection Test; CRT), što je ustvari numerički test koji „mami“ ljude na davanje intuitivnih, ali netočnih odgovora, i silogizama s pristranošću uvjerenja (eng. Belief Bias Syllogisms; BBS) koji također „mame“ ljude nelogične, ali intuitivne odgovore. Iako se CRT najčešće naziva mjerom refleksivnosti ili sklonosti analitičkom mišljenju, neka prethodna istraživanja pokazala su da je visoko povezan s testovima kognitivnih sposobnosti, posebice numeričkih sposobnosti. Pitanje je, stoga, proizlaze li prediktivne sposobnosti ovog testa iz njegovih „mamaca“ ili samo iz činjenice da je dobra mjera kognitivnih sposobnosti. Koristeći pristup strukturalnog modeliranja, zaključili smo da su CRT i klasični numerički test (bez „mamaca“) faktorski identični, što znači da „mamci“ ne igraju ulogu u uspjehu na CRT testu kao ni u njegovoj prediktivnoj valjanosti. Slično tome, „mamci“ nisu bili zaslužni ni za prediktivnu valjanost BBS-a. Zaključak ovog istraživanja je da ova dva testa stoga nisu osobito dobra mjera kognitivne refleksivnosti kao što se prije mislilo. CRT zadaci se često koriste za ilustriranje teorije dvostrukog procesiranja u praksi. Pritom se uobičajeno misli da se CRT zadaci rješavaju sekvencijalno: osoba prvo proizvede intuitivni, ali netočan odgovor na koji je „namamljena“, a tek zatim, ako uspije detektirati da je nešto neobično s ovim odgovorom, se može angažirati u analitičkom mišljenju i pokušati izračunati točan odgovor. Međutim, u zadnjih nekoliko godina pojavila su se istraživanja koja su pokazala da nezanemariv broj ljudi CRT i slične zadatke rješava intuitivno točno, bez oslanjanja na analitičko mišljenje. Stoga je cilj našeg drugog istraživanja bio, koristeći dvije različite paradigme, provjeriti pretpostavku postojanja različitih načina rješavanja CRT zadatka, te ispitati koje sposobnosti, dispozicije i znanja stoje u podlozi tih različitih pristupa. Kroz dva istraživanja (n1 = 506, n2 = 83), pokazali smo da se u mnogim slučajevima CRT i BBS zadaci točno rješavaju oslanjajući se isključivo na intuiciju, a ne na analitičko razmišljanje. Ove intuitivno ispravne odgovore u pravilu daju ljudi najviših kognitivnih sposobnosti i najrazvijenije sklonosti prema analitičkom mišljenju. Naši rezultati potvrđuju hibridnu teoriju dvostrukog procesiranja ili tzv. teoriju „logičkih intuicija" i još jednom dovode u pitanje CRT i BBS kao dobre mjere analitičkog angažmana i refleksivnog razmišljanja. Drugi uobičajeni način mjerenja racionalnog prosuđivanja su zadatci koji mjere sklonost različitim kognitivnim pogreškama i pristranostima prilikom prosuđivanja. Ovi zadaci imaju barem tri prednosti koje ih potencijalno čine dobrim mjerama individualnih razlika u racionalnosti: a) dobri su indikatori znanja koje je nužno da bi osoba mogla donositi kvalitetne prosudbe i odluke (npr. poznavanje logičkih principa, statistike, teorije vjerojatnosti itd.), b) dobri su indikatori kognitivnih sposobnosti koja je također važna za kvalitetno odlučivanje i prosuđivanje, i c) slično CRT zadacima, konstruirani su na način da „mame“ osobu na davanje intuitivnog, heurističkog odgovora, što ih čini i potencijalno dobrim indikatorima dispozicija koje su potrebne da prepoznamo „mamce“ i odupremo im se, a koje također igraju važnu ulogu u racionalnom prosuđivanju i odlučivanju. Upravno zbog ove zadnje karakteristike, neki autori smatraju da ovi zadaci mjere važne karakteristike koje klasični testovi inteligencije ne uspijevaju zahvatiti i da bi se na racionalnost trebalo gledati kao na konstrukt nadređen inteligenciji. Jedno od otvorenih pitanja u ovom području je dijele li različiti tipovi ovakvih zadataka dovoljno varijance koju bismo mogli proglasiti faktorom racionalnosti. Neka od prethodnih istraživanja ne idu u prilog jednom faktoru racionalnosti, ali ta istraživanja nisu bila bez svojih nedostataka. Stoga smo u trećem istraživanju, na dva neovisna uzorka (n1 = 253, n2 = 210), ispitali faktorsku strukturu deset odnosno sedam zadataka kognitivnih pristranosti kako bismo razumjeli strukturu racionalnosti mjerenu ovakvim zadacima i validirali identificiran(e) faktor(e) racionalnosti. Jednofaktorsko rješenje bilo je najprikladnije na oba uzorka. Drugim riječima, identificirali smo "faktor racionalnosti" iako uspio objasniti samo mali dio varijance u ovim zadacima (12% u prvom i 22% u drugom istraživanju). Faktor racionalnosti bio je negativno povezan s (i)racionalnim vjerovanjima (npr. praznovjerno razmišljanje u prvom istraživanju) te je čak bio u pozitivnoj korelaciji sa zadovoljstvom karijerom i poslom u drugom istraživanju. Također, numeričke sposobnosti i dispozicija mišljenja nazvana aktivnim otvorenim mišljenjem (eng. Actively Open-minded Thinking; AOT) objasnile su vrlo visok postotak varijance u faktoru racionalnosti (61% u prvom i 75% u drugom istraživanju). Zaključak trećeg istraživanja je, stoga, da su zadaci kognitivnih pristranosti izrazito idiosinkratični i heterogeni te kao takvi nisu najbolje rješenje za mjerenje individualnih razlika u racionalnosti. Umjesto toga, kako racionalnost u velikoj mjeri ovisi o AOT dispoziciji razmišljanja, smislenijim pristupom se čini individualne razlike u racionalnosti operacionalizirati kao sklonost AOT-u i mjeriti tastovima ili upitnicima koji mjere ovu dispoziciju. U četvrtom istraživanju, slijedeći proizvoljnu ali korisnu podjelu individualnih razlika u kvaliteti donošenja odluka na vještine i stilove donošenja oduka, skrenuli smo pažnju s vještina (mjerenih zadacima maksimalnog učinka kao što su CRT, BBS i zadaci kognitivnih pristranosti) na stilove odlučivanja (mjerenih upitnicima tipičnog učinka). Stilovi odlučivanja mogu se definirati kao tipični obrasci ponašanja i doživljavanja u situacijama donošenja odluka. Najviše dokumentirana u literaturi i istraživana su racionalni i intuitivni stil odlučivanja. Međutim, postoje dodatni stilovi (izbjegavajući, ovisni i spontani) koji nisu toliko istraživani, posebno u radnom kontekstu. Stoga smo, u ovom istraživanju, na tri uzorka (n1 = 253 studenta, n2 = 210 zaposlenih sudionika, n3 = 53 poduzetnika) pokazali da su stilovi odlučivanja važni za različite ishode, kako u svakodnevnom životu, tako i na poslu, često ih objašnjavajući i povrh kognitivnih sposobnosti i osobina ličnosti. Pritom se izbjegavajući stil donošenja odluka posebno istaknuo kao prediktor mnogih negativnih ishoda u različitim kontekstima. Konačno, u petom istraživanju smo se usredotočili na važnost racionalnog razmišljanja i odlučivanja kod menadžera i moguće pozitivne posljedice takve racionalnosti za organizacijske ishode i ishode na razini zaposlenika. Dva razmatranja su motivirala ovo istraživanje. Prvo, donošenje odluka smatra se jednom od najosnovnijih i najvažnijih zadaća rukovoditelja, dok su u rukovoditelji, istodobno, u tom poslu u prosjeku prilično neuspješni. Drugo, aktivno otvoreno mišljenje, kao važan indikator racionalnosti, moglo bi biti najbolji „lijek“ za neke od čestih menadžerskih pogrešaka u odlučivanju i prosuđivanju identificiranih u literaturi. Stoga smo, kroz dvije studije (n1 = 124 menadžera i 190 njihovih podređenih, n2 = 126 menadžera i 335 njihovih podređenih), mjerili razinu AOT-a menadžera i korelirali je s različitim procjenama njihovih podređenih. AOT menadžera pozitivno je korelirao s njihovom kvalitetom donošenja odluka i intelektualnom poniznošću procijenjenima od strane njihovih podređenih, kao i s ocjenama podređenih o psihološkoj sigurnosti u radnim timovima te zadovoljstvom poslom i percepcijom organizacijske podrške koju doživljavaju podređeni. Zaključak petog istraživanja je da racionalnost na vodećim pozicijama može donijeti mnoge pozitivne posljedice za tvrtke i njihove zaposlenike te da bi se vjerojatno isplatilo fokusirati na AOT prilikom odabira za vodeće pozicije, kao i na poučavanje postojećih rukovoditelja o prednostima i primjeni ovakvog načina razmišljanja. Zaključak: Zaključno, rezultati naših pet istraživanja upućuju na zaključak da je način na koji razmišljamo jednako važan, ako ne i važniji, nego kognitivne sposobnosti za bitne poslovne i životne ishode. Ono što se čini najvažnijim je ne izbjegavati donošenje odluka i donositi ih procesom aktivno otvorenog mišljenja. Naši rezultati sugeriraju da bi AOT mogao biti najbolja konceptualizacija i definicija racionalnog prosuđivanja i donošenja odluka te da uobičajeni zadaci koji se koriste u literaturi za mjerenje racionalnosti (npr. CRT ili zadaci kognitivnih pristranosti) imaju ozbiljne nedostatke. Stoga, umjesto korištenja tih zadataka, bolje bi bilo procjenjivati individualne razlike u racionalnosti putem mjerenja sklonosti AOT-u. U prilog tome govore i rezultati na rukovoditeljima gdje se njihova sklonost AOT-u pokazala blagotvornom za organizacije i njihove zaposlenike. |