Brodograđevna industrija suočava se s pritiskom smanjenja utjecaja na okoliš, a praćenje potrošnje goriva presudno je da bi se to ostvarilo. Ovaj završni rad obrađuje aktualnu temu određivanja potrošnje goriva na ribarskim brodovima u svrhu određivanja energetske učinkovitosti odnosno smanjenja ugljičnog otiska. Provođenjem SWOT (eng. Strengths, Weaknesses, Opportunities, Threats) analize modela specifične potrošnje goriva (SFC modela – eng. Specific Fuel Consumption) i mjernih tehnika uviđa se važnost korištenja naprednih tehnologija zbog pružanja veće točnosti, učinkovitosti i pouzdanosti te mogućnosti analize podataka i izvještavanja u stvarnom vremenu. Praćenjem rute jednog ribolovnog ciklusa plivaričara utvrđuje se da je potrošnja goriva pri ribolovnim aktivnostima niska, dok se tijekom plovidbe od luke do mjesta ribolova i natrag povećava brzina broda i uzrokuje veću potrošnju goriva. Rad sadržava i proračun CO2 indeksa za plivaričar ''Noa'' čiji rezultati potvrđuju kako priobalni brodovi ipak imaju značajan utjecaj na zagađenje okoliša. Postoje različiti načini za smanjenje CO2 emisija na brodovima, poput poboljšanja projekta broda, korištenje alternativnih goriva i optimiranje operativnih ruta broda, međutim takva rješenja imaju određene ekonomske zahtjeve. Veliki problem pri prihvaćanju metoda i modernih tehnologija koje bi doprinijele lakšem određivanju potrošnje goriva, osim financijskih prepreka, predstavlja i ljudski otpor prema promjenama kao i nedostatak znanja i svijesti. Kako bi došlo do poboljšanja, potrebno je postrožiti regulative za emisiju štetnih plinova ili razviti tržišne mehanizme koji bi ubrzali primjenu inovativnih, energetski učinkovitih, tehnologija i podignuti razinu ljudske svijesti o povećanju globalnih ekoloških problema.