Filmski plakat je medij koji publiku obavještava o novom proizvodu (filmu), a njegov je zadatak privući, zaintrigirati, ali također i ispravno informirati. Plakati filmova proizašlih iz velikih holivudskih studija često slijede niz predefiniranih dizajnerskih rješenja, specifičnih za pojedini filmski žanr, čime se favoriziraju klišeji nad originalnošću te se dolazi do svojevrsne vizualne monotonije. Takva pojava sa sobom nosi određenu sigurnost i omogućuje lakše prepoznavanje sadržaja (kakav film mogu gledatelji očekivati), no s druge strane zanemaruje vizualnu upečatljivost i pamtljivost. Kao primjeri drukčijeg pristupa filmskim plakatima opisuju se poljska škola plakata te američka nezavisna filmska scena. Analizom rezultata provedene ankete dolazi se do zaključka o optimalnom dizajnu plakata kao onome koji radi naučenosti publike zadržava određene konvencije, no istodobno se originalnim elementima ističe među konkurencijom i pruža veću pamtljivost. Glavni zaključci istraživanja nisu nužno ograničena na filmske plakate, već se uz određene prilagodne mogu primijeniti i na ostale grafičke proizvode u kojima se dizajn mijenja ovisno o vrsti proizvoda.