Kretanje je jedna od najvažnijih karakteristika održavanja stabilnog i uravnoteženog stanja ljudskog organizma te kvalitetne razine zdravlja. S obzirom na to zaključuje se kako je nedostatak kretanja (inaktivnost) značajan patogeno-uvjetovani faktor koji se naziva „hypokinetic disease” (hipokinetička bolest) ili bolest pretjeranog usporavanja pokreta. Inaktivnost uzrokuje probleme u regulaciji krvotoka, pojedine oblike hipertonije, koronarnu insuficijenciju, srčani infarkt, gojaznost, vegetativnu distoniju, atrofiju i dr. Također, velikim razvojem tehnologije, hipokinetičke bolesti su doživjele nagli porast. Inaktivnost je danas uzrokovana prekomjernim korištenjem računala, mobitela, televizije i dr. U ovom radu cilj je utvrditi kako se odgojno-obrazovni sustav nosi s problemom inaktivnosti, posebno kroz organizaciju nastave Tjelesne i zdravstvene kulture te postoji li razlika između klasičnog i alternativnog školskog sustava. Analizirajući klasični i alternativni školski sustav dolazi se do zaključka kako je pristup prema aktivnosti u sustavima drugačiji. U klasičnom školskom sustavu je planom i programom određeno na koji način će se provoditi predmet Tjelesna i zdravstvena kultura, dok se u alternativnim sustavima na više načina, pored predmeta Tjelesne i zdravstvene kulture, pokušava povećati aktivnost djece i mladih, kroz igru, učenje u prirodi i mnoge druge načine.