Proučavajući različite pravce likovne umjetnosti kroz povijest uočavamo veliku primjenu matematike u većini razdoblja likovne umjetnosti. Primjena matematike je najviše izražena u razdoblju renesanse kada je većina likovno umjetničkih djela imala u svojoj strukturi primjenu zlatnog reza. I danas postoje brojna istraživanja koja potvrđuju kako će osoba privlačnim percipirati sve što je u omjeru zlatnog reza. Također, u razdoblju renesanse je često korištena linearna perspektiva kako bi se prikazao prostor na slici, a za slikanje objekta u linearnoj perspektivi potrebno je poznavati načela projektivne geometrije te je i tu vidljivo kako je matematika ipak bila neizostavna za stvaranje likovno umjetničkog djela. No, bitno je i naglasiti kako je primjena matematike vidljiva i u kiparstvu gdje se ponavljanjem određenih elemenata, rotacijama i translacijama postiže dojam beskonačnosti kod promatrača. Daljnjim razvojem likovne umjetnosti dolazi do potpune apstrakcije u djelima te matematika nema više toliki značaj u najstajanju likovno umjetničkog djela, no razvojem tehnologije i računalne znanosti ona sve više dobija na značaju pa tako imamo djela fraktalne umjetnosti koja nastaju uz pomoć računala unošenjem određene matematičke formule. Osim toga, javljaju se i matematički motivi u raznim grafikama od kojih treba izdvojiti one nizozemskog grafičara Mauritsa Cornelisa Eschera koji, bez ikakve dvojbe, znatno primjenjuje znanje s područja matematike prilikom izrade svojih grafika