Glioblastom je najzlocudniji, najbolje vaskularizirani i najcešci primarni tumor mozga. IGFBP-2 i IGFBP-5 proteini su koji, djelujuci samostalno ili u okviru IGF sustava, imaju znacajnu ulogu u zlocudnoj progresiji astroglijalnih tumora. Odnos izraženosti ovih proteina i VEGF-a upucuje na to da IGFBP-2 potice, a IGFBP-5 sprjecava angiogenezu. Na temelju toga može se pretpostaviti da izraženost IGFBP-2 pozitivno, a IGFBP-5 negativno korelira s gustocom novostvorenih tumorskih krvnih žila i morfološkim obrascem neovaskularizacije, te da ove korelacije u odnosu na preživljenje imaju prognosticki znacaj u oboljelih od glioblastoma. Kako bi se ispitala navedena hipoteza u ovom se radu na 56 patohistoloških uzoraka glioblastoma imunohistokemijskom metodom odredila izraženost IGFBP-2 i IGFBP-5, izmjerila se gustoca novostvorenih krvnih žila i odredio prevladavajuci obrazac neovaskularizacije. Dobiveni rezultati pokazuju da vecina glioblastoma pokazuje povecanu izraženost IGFBP-2 (75%), ali ne i IGFBP-5 (30%). Izraženost IGFBP-5 ne korelira ni s gustocom novostvorenih krvnih žila ni s morfološkim obrascem neovaskularizacije i nema prognostickog znacaja. Izraženost IGFBP-2 korelira s pojavom tumorskih pseudopalisada i s bizarnim obrascem neovaskularizacije. Statisticki znacajan utjecaj na preživljenje u univarijantnoj analizi imaju izraženost IGFBP-2 u >5% tumorskih stanica i prisutnost pseudopalisada, dok u multivarijantnoj analizi statisticki znacajan utjecaj na preživljenje imaju dob bolesnika i prisutnost pseudopalisada.