Pojava složenih moždanih funkcija u čovjeka mora biti odraz reorganizacije u strukturi neuralnih mreža kore velikog mozga. Promjene u sinaptičkoj arhitekturi primata su temelj razvoja viših kognitivnih funkcija, a narušena arhitektonika dovodi do neuroloških i psihijatrijskih poremećaja. Pretpostavlja se kako u evoluciji primata do najvećih promjena u strukturi neuralne mreže dolazi upravo u prefrontalnoj kori velikog mozga. Cilj ovog istraživanja je provesti sustavnu kvantitativnu analizu proporcije, distribucije i molekularnog fenotipa kalretininskih neurona kroz funkcionalno različita polja prefrontalnoga korteksa (Brodmanova polja 9, 32 i 24) u majmuna i čovjeka te utvrditi postoje li obilježja specifična za polje ili vrstu. U mozgu primata kalretininski neuroni čine 15% ukupnog broja neurona i većinom su smješteni u površnijim kortikalnim slojevima (40% u sloju II, 70% u sloju I). Pokazano je da svi kalretininski neuroni eksprimiraju VGAT mRNA što izravno potvrđuje njihov GABAergički fenotip. Dvostruko bojanje je pokazalo da su kalretininski neuroni brojniji od ostalih glavnih subpopulacija interneurona. Ovi podatci ukazuju da su GABAergički neuroni u slojevima I i II u asocijativnim područjima u primata jednako brojni kao i glutamatergički neuroni. Ne postoji razlika u njihovoj proporciji između majmuna i čovjeka niti između različitih moždanih polja unutar iste vrste. Može se zaključiti kako je tijekom evolucije primata došlo do reorganizacije laminarne strukture, tako da je veći broj neurona smješten u gornjim slojevima moždane kore koji su izvor kortiko-kortikalnih projekcija. Tendencija ovim promjenama vidljiva je između vrsta i između različitih polja unutar vrste, pa tako hijerarhijski viša područja imaju veći broj neurona u površnijim slojevima.