Tumori kože su najčešći tumori. Premda regija glave i vrata čini 10% ukupne površine kože tijela, većina kožnih tumora (80 do 90%) nastaje u ovoj regiji. Mogu se svrstati u benigne i maligne tumore [1,2]. Većina kožnih lezija su benigne, a točna dijagnoza je važna kako bi se ocijenio mogući zloćudni potencijal [7]. Najčešći maligni tumori su nemelanomski karcinomi, bazocelularni i planocelularni karcinom, zatim maligni melanomi [1]. Dijagnostika tumora kože temelji se na anamnezi i kliničkom pregledu, a potvrđuje se patohistološkom analizom [2,10]. Točna patohistološka analiza materijala nužna je za određivanje stadija jer o njemu ovise prognoza bolesti i izbor metode liječenja tumora [13]. Kirurško liječenje je najčešće terapijska metoda tumora kože glave i vrata [19]. Glavni cilj je odstranjenje tumora u cijelosti te adekvatna rekonstrukcija novonastalog defekta u estetskom i funkcionalnom smislu [2]. Ukoliko postoje metastaze u sentinel limfnom čvoru indicirana je i disekcija vrata [11]. Kada se planira rekonstrukcija defekt tkiva se nastoji rekonstruirati najjednostavnijom kirurškom tehnikom na tzv. rekonstruktivnoj ljestvici, a ako to nije moguće prelazi se na sljedeću, složeniju metodu. U idealnom slučaju, kožni defekti bi trebali biti rekonstruirani uz održanu boju, debljinu i teksturu kože [16]. Maligni tumori kože svojim rastom mogu uzrokovati velike deformitete kože i okolnog tkiva. Deformiteti u području glave i vrata mogu imati razorne posljedice na izgled i funkciju pacijenta i značajno utjecati na kvalitetu pacijentova života. Rekonstrukcija defekata i dalje je iznimno zahtjevan izazov za kirurge kojima je cilj, nakon uklanjanja tumora i njegovih metastaza u cijelosti, vratiti oblik i funkciju te postići što bolji estetski rezultat [3].